UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Studentski grad: Kultura, sport, humanost

      Umirovljenici iz Studentskog grada ni u svibnju nisu miro­vali. Odmah početkom svibnja posjetili su Jelenov greben u Sloveniji. Iako su neki od članova već posjetili taj dio su­sjedne države prije pet godina, odlučili su ga vidjeti opet. Hranili su jelene i srne, posjetili treću najstariju ljekarnu u Europi, samo­stan Pavlina, čokoladirnicu, a oni najuporniji pješačili su do dijela šume u kojoj je „vještica" izgradila svoju kuću.

     Članovi su se i ovaj mjesec iskazali u humanitarnoj akciji Ka- uflanda i Crvenog križa u prikupljanju namirnica za socijalne sa­moposluge u Hrvatskoj.

Na manifestaciji „Pravo doba" sudjelovali su kao izlagači. Predstavili su se članovi zbora „Jeka", a potom i članovi plesne skupine, koji marljivo vježbaju za ovakve prigode. Osim cha cha cha plesnih koraka, članice ove podružnice predstavile su se i li­nijskim plesom koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

     Znatan interes umirovljenika izazvao je muzejski postav pod nazivom „Katarina Velika - carica svih Rusa" u Klovićevim dvori- ma. Odmah nakon toga solo pjevači Glazbene škole Pavla Mar- kovca nastupali su na smotri u Hrvatskom povijesnom muzeju, pa su SUH-ovci iskoristili priliku i pružili podršku mladim solo pjevačima.

Na kraju su 26. svibnja održani Jarunski susreti na kojem su sudjelovale 43 osobe iz   Studentskog grada. Natjecali su se u brojnim disciplinama: višeboju, visećoj kuglani, boćanju, belotu, šahu, štafeti, na kojima su osvojili i velik broj odličja. Ni kiša koja je pala na trenutak nije mogla pokvariti dobro raspoloženje ova­kvoj ekipi.

Snježana Živčić