UVODNA RIJEČ
Pilote, cepelin ti gori
Piše: Jasna A. Petrović
Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od ukupno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero odnosno 36 posto.
Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenko- vićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive diljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva.
I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje povlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.
Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovima kako je premalo radnika, pa će ih sada uvoziti čak iz Filipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža", pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek sa 38 godina staža. Pitamo Plen- kovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!
Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu sa 30 godina staža, već, ako odbijemo one po povlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godine staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se svađamo za sitnice, što je godina sim, godina tam, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.
Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avionom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioni- ranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu interesnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.
I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstrukcije, broju putnika i vještini pilota. I božjoj volji. U duhu blagdana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepeli- na, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili - radom, znojem, krvlju i suzama.
Web stranice naših podružnica
HRVATSKA U SOCIJALNOJ NESIGURNOSTI
Hoće li nam ponestati kanti za smeće?
Piše: Jasna A. Petrović
Nakon što su europski lideri proglasili 2017. godine Europski stup socijalnih prava kao politički zagovor socijalnih prava građana EU, među kojima i za dostojanstven život u starijoj dobi, ovih su dana objavljeni rezultati istraživanja Eurofonda „Otpornost na socijalnu sigurnost". Zanimljivo je da je razina brige ispitanika da u starijoj dobi neće imati dovoljne prihode za život najviša u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu, dok je najniža u Danskoj, Švedskoj i Austriji.
Hrvatske je negdje u gornjoj polovici ljestvice straha od siromaštva u starosti, no to je bilo prije dvije godine, dok bi današnji hrvatski građani, zahvaljujući tekućoj mirovinskoj reformi, sigurno iskazali daleko viši stupanj straha od tadašnjih 6.4 (od 10 kao najgore procjene vlastite nesigurnosti).
Zna se - da su umirovljenici siromašni
Zahvaljujući peticiji Sindikata umirovljenika od prije tri godine te prošlogodišnjim prosvjedima u šest gradova u Hrvatskoj protiv siromaštva starijih osoba, bitno je porasla osviještenost o siromaštvu u penziji. Mnogi mladi koji su iselili iz Hrvatske kao jedan od razloga nerijetko navode i bijedne mirovine, pa je očito percepcija o tom pitanju u javnosti izašla iz dobnog geta i postala opće poznata činjenica. Političarima više ne pomaže ni lažiranje ili „zaokruživanje" statističkih pokazatelja o mirovinama, jer sada siromaštvo stanuje tu u susjedstvu, iza ugla, kod prvog kontejnera ili kante za smeće. Više ga se ne može previdjeti niti zanijekati.
Istraživanje ukazuje i na povećani, posve razložno veći strah ženske populacije od socijalne nesigurnosti u starijoj dobi, a u nekim zemljama, poput Bugarske, Latvije i Slovačke, razlika u percepciji je izrazito visoka na rodnoj osnovi.
Čemu ovakva istraživanja? Socijalna nesigurnost odražava smanjenu kvalitetu života i odraz je nepostojanja mehanizama koji bi mogli amortizirati negativne učinke takvih socijalnih padova u ponor. Ujedno se istraživanjem ispitala sposobnost izloženih da se suoče s posljedicama socijalnih padova. Na prvom mjestu to odražava i kvalitetu javnih sustava i institucija, osobnih resursa za preživljavanje i međuljudskih potpora.
Samo jedan posto živi bez straha
Eto i strašnog podatka kako samo jedan posto stanovništva EU uživa najvišu razinu socijalne sigurnosti u svim promatranim područjima (osobna situacija, stanovanje, zdravstvena skrb, zaposlenost i prihodi u starosti). Većina stanovnika osjeća višestruku nesigurnost koja je međusobno povezana, pa tako onaj koji ima vrlo nisku mirovinu ili padne u tu skupinu nakon smrti partnera, vjerojatnije je da će se osjećati i nesigurnim u stanovanju (hoće li recimo zbog ovrhe izgubiti jedini stan).
Međutim, čak i oni koji su imućniji mogu osjećati osobnu nesigurnost, pa se nesigurnima osjeća i više od 27 posto Europljana u dobi 75 i više godina kad odlaze do dućana ili banke (mrak, gužva, prebrzi semafori...). I ta dimenzija utječe na kvalitetu života.
SUH je, primjerice, upravo zbog izoliranosti u ruralnim područjima i otocima ili na visokim katovima stambenih zgrada te slabog javnog prijevoza, zatražio da mirovine slabije pokretnima (ponovno) donose poštari na vrata, no nadležne institucije su to odbile jer im je - preskupo i jer su se tako dogovorile s bankama. Njima je naprosto jeftinije ostaviti starije osobe prepuštene vlastitoj nesigurnost, izoliranosti i nemoći. Ipak, najnesigurnijima se osjećaju osobe s niskim prihodima, starije žene, udovice, razvedene žene, a najviše žene u samačkim domaćinstvima.
Taj je strah razložan i osnovan, a hoće li otpornost spram socijalnih padova i promjena biti viša ili niža, ovisi o zakonima, društvenoj podršci, razini prava i kvaliteti javnih institucija. U Hrvatskoj nadležne javne institucije uopće ne zanima siromaštvo, niti to uzimaju kao značajan faktor za donošenje strategija, politika ili potrebnih mjera. Više se polaže pozornost ideološkom pristupu, nego stvarnoj socijalnoj potrebitosti.
52 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva!
Gotovo pet godina nakon što smo ušli u Europsku uniju, Hrvatska je jedna od najsiromašnijih članica, a najsiromašnija skupina su stariji od 65 godina. U većini zemalja EU najugroženija su djeca, no kod nas su to starice i starci, jer se društvo o najmlađima ipak donekle pobrine. A stari neka crknu (kako su na Facebook stranici SUH-a nerijetko pisali građani).
U Hrvatskoj 87 i pol tisuća osoba prima socijalnu naknadu od 440 do 980 kuna, što je tek svaka desetak osoba koja živi u ekstremnom siromaštvu. Zato ne čudi što svakog dana na ručak u pučku kuhinju dolazi 10 tisuća građana.
Svaki peti građanin je u zoni siromaštva, a svaki treći stariji od 65 godina. Europski prosjek stope siromaštva za tu dobnu skupinu je 18 posto, dok je kod nas brojka gotovo dvostruka. Najugroženija su staračka samačka domaćinstva, a osobito ona u ruralnim i socijalno i geografski izoliranim područjima. Čak 43 posto siromašnih su žene koje žive same, a među starijima od 65 godina čak je i više od 60 posto žena u siromaštvu.
Linija siromaštva u 2018. godini za jednočlano kućanstvo prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi 2.321,42 kune, pa je time 52 posto svih mirovina temeljem rada (prema općim propisima) ispod linije siromaštva. Prosječna mirovina je samo 23 kune viša od linije siromaštva!
Još više šokira vrlo niska relativna vrijednost mirovine, odnosno udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći koji je u kolovozu iznosio samo 37,35 posto (najniži je od svih zemalja nastalih na području bivše Jugoslavije). Čak 160 tisuća umirovljenika ima mirovinu nižu od 1.000 kuna. Što reći na sve to? Može se samo plakati.
K tome, socijalne razlike sve su veće, a osobito među umirovljenicima. Samo 1,4 posto svih umirovljenika ima mirovine više od prosječne plaće od 6.200 kuna, dok je taj udjel bitno drukčiji u skupini povlaštenih umirovljenika (prema posebnim propisima), čak 25 posto ima više od prosječne plaće. Vlast, međutim, i dalje pogoduje bogatijima!