UVODNA RIJEČ
Halo Ždanov, ovdje Ministar
Piše: Jasna A. Petrović
„Halo, Agencija Ždanov?", sada ću Vam spojiti Ministra Pavića. „U redu, ali s koje nas to linije zovete? Prošli put je bio onaj broj od ureda...". „Ma znate ove afere sms i slično, sada koristimo jednokratne kartice za mobitele. Evo Ministra."
„Ovdje sam ja, Ministar Pavić, gospodine Ždanov, opet Vas hitno trebamo. Ne znam jeste li vidjeli da ovi sindikati, hoće nekakve potpise, to se ne može, oni ruše." „Gospodine Ministre, ali mi smo to već radili za vas, znate, cjelovita mirovinska reforma i to. valjda već i mali Pero to zna." „Gospodine Ždanov, ovaj puta imamo međugeneracijski problem, vjerujte. Znam, znam, mladi su većinom iselili, ali su se uz radnike, digli i umirovljenici. Zamislite, ti stari potpisuju za mlade, vele za djecu i unuke. Ma ne vjerujem da će skupiti dovoljno potpisa, ali sigurno je, sigurno. Sada bi trebalo nešto da ih zaustavimo. Što može preplašiti stare, gospodine Ždanov?"
„Ministre, ovako preko telefona mogu vam reći da je stare strah da im još smanjite mirovine, tom strahu nema kraja." „Pa kako kad su po vrijednosti u odnosu na plaće najniže u cijeloj regiji... a tko će im smanjiti? Bih ja, i moja baka ima mirovinu od 1.800 kuna, ali mi ne da Plenković."
„Pa to je jednostavno. Optužit ćemo sindikate da hoće umirovljenicima smanjiti mirovinu.". „Mislite? Neće vjerovati.", zabrinuto će ministar.
„Ma nema problema, mi imamo iskustva kroz stoljeća u formiranju pogleda na umjetničku, intelektualnu i informativnu djelatnost u duhu dogmatskih načela režimskog realizma i pragmatičkih političkih potreba vladajućega režima."
„Uh, jako ste to dobro rekli, stvarno dobro. Znači, Vi ćete posvađati generacije, reći da jedni rade protiv drugih, da jedni hoće druge pokrasti, dobro zvuči.", radosno nastavlja ministar.
„Eci, peci, pec, hajde recite neku veliku brojku.", Ždanov će razigrano, a u očima mu se vrte euri. „Kakvu brojku, od jedan do deset, tako nešto?" , pita ministar. „Ma ne, ima li neka brojka koja se Vama čini velika?!". „Gospodine Ždanov, nešto kao 30 milijuna? Ili 30 milijardi?"
„Prodano, kupljeno. Sad ćemo to povećati za 50 posto. Može 45 milijardi? Sutra smo gotovi, a vi samo kad krene emitiranje reklame ponavljajte da to nije spin. Onako zabrinuto to kažite. Dogovoreno? Račun ćemo Vam dostaviti kao obično, da izgleda kao da je to program iz projekta europskih fondova, da, da, nema problema."
Varga je, gle čuda, sve snimio i anonimno dostavio snimku predsjedniku Ustavnog suda Šeparoviću. Kao da nije nikome dostavio. Kao da toga nije niti bilo. Kao da Ždanov nema registriranu agenciju u ovoj zemlji.
Web stranice naših podružnica
HRVATSKA U SOCIJALNOJ NESIGURNOSTI
Hoće li nam ponestati kanti za smeće?
Piše: Jasna A. Petrović
Nakon što su europski lideri proglasili 2017. godine Europski stup socijalnih prava kao politički zagovor socijalnih prava građana EU, među kojima i za dostojanstven život u starijoj dobi, ovih su dana objavljeni rezultati istraživanja Eurofonda „Otpornost na socijalnu sigurnost". Zanimljivo je da je razina brige ispitanika da u starijoj dobi neće imati dovoljne prihode za život najviša u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu, dok je najniža u Danskoj, Švedskoj i Austriji.
Hrvatske je negdje u gornjoj polovici ljestvice straha od siromaštva u starosti, no to je bilo prije dvije godine, dok bi današnji hrvatski građani, zahvaljujući tekućoj mirovinskoj reformi, sigurno iskazali daleko viši stupanj straha od tadašnjih 6.4 (od 10 kao najgore procjene vlastite nesigurnosti).
Zna se - da su umirovljenici siromašni
Zahvaljujući peticiji Sindikata umirovljenika od prije tri godine te prošlogodišnjim prosvjedima u šest gradova u Hrvatskoj protiv siromaštva starijih osoba, bitno je porasla osviještenost o siromaštvu u penziji. Mnogi mladi koji su iselili iz Hrvatske kao jedan od razloga nerijetko navode i bijedne mirovine, pa je očito percepcija o tom pitanju u javnosti izašla iz dobnog geta i postala opće poznata činjenica. Političarima više ne pomaže ni lažiranje ili „zaokruživanje" statističkih pokazatelja o mirovinama, jer sada siromaštvo stanuje tu u susjedstvu, iza ugla, kod prvog kontejnera ili kante za smeće. Više ga se ne može previdjeti niti zanijekati.
Istraživanje ukazuje i na povećani, posve razložno veći strah ženske populacije od socijalne nesigurnosti u starijoj dobi, a u nekim zemljama, poput Bugarske, Latvije i Slovačke, razlika u percepciji je izrazito visoka na rodnoj osnovi.
Čemu ovakva istraživanja? Socijalna nesigurnost odražava smanjenu kvalitetu života i odraz je nepostojanja mehanizama koji bi mogli amortizirati negativne učinke takvih socijalnih padova u ponor. Ujedno se istraživanjem ispitala sposobnost izloženih da se suoče s posljedicama socijalnih padova. Na prvom mjestu to odražava i kvalitetu javnih sustava i institucija, osobnih resursa za preživljavanje i međuljudskih potpora.
Samo jedan posto živi bez straha
Eto i strašnog podatka kako samo jedan posto stanovništva EU uživa najvišu razinu socijalne sigurnosti u svim promatranim područjima (osobna situacija, stanovanje, zdravstvena skrb, zaposlenost i prihodi u starosti). Većina stanovnika osjeća višestruku nesigurnost koja je međusobno povezana, pa tako onaj koji ima vrlo nisku mirovinu ili padne u tu skupinu nakon smrti partnera, vjerojatnije je da će se osjećati i nesigurnim u stanovanju (hoće li recimo zbog ovrhe izgubiti jedini stan).
Međutim, čak i oni koji su imućniji mogu osjećati osobnu nesigurnost, pa se nesigurnima osjeća i više od 27 posto Europljana u dobi 75 i više godina kad odlaze do dućana ili banke (mrak, gužva, prebrzi semafori...). I ta dimenzija utječe na kvalitetu života.
SUH je, primjerice, upravo zbog izoliranosti u ruralnim područjima i otocima ili na visokim katovima stambenih zgrada te slabog javnog prijevoza, zatražio da mirovine slabije pokretnima (ponovno) donose poštari na vrata, no nadležne institucije su to odbile jer im je - preskupo i jer su se tako dogovorile s bankama. Njima je naprosto jeftinije ostaviti starije osobe prepuštene vlastitoj nesigurnost, izoliranosti i nemoći. Ipak, najnesigurnijima se osjećaju osobe s niskim prihodima, starije žene, udovice, razvedene žene, a najviše žene u samačkim domaćinstvima.
Taj je strah razložan i osnovan, a hoće li otpornost spram socijalnih padova i promjena biti viša ili niža, ovisi o zakonima, društvenoj podršci, razini prava i kvaliteti javnih institucija. U Hrvatskoj nadležne javne institucije uopće ne zanima siromaštvo, niti to uzimaju kao značajan faktor za donošenje strategija, politika ili potrebnih mjera. Više se polaže pozornost ideološkom pristupu, nego stvarnoj socijalnoj potrebitosti.
52 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva!
Gotovo pet godina nakon što smo ušli u Europsku uniju, Hrvatska je jedna od najsiromašnijih članica, a najsiromašnija skupina su stariji od 65 godina. U većini zemalja EU najugroženija su djeca, no kod nas su to starice i starci, jer se društvo o najmlađima ipak donekle pobrine. A stari neka crknu (kako su na Facebook stranici SUH-a nerijetko pisali građani).
U Hrvatskoj 87 i pol tisuća osoba prima socijalnu naknadu od 440 do 980 kuna, što je tek svaka desetak osoba koja živi u ekstremnom siromaštvu. Zato ne čudi što svakog dana na ručak u pučku kuhinju dolazi 10 tisuća građana.
Svaki peti građanin je u zoni siromaštva, a svaki treći stariji od 65 godina. Europski prosjek stope siromaštva za tu dobnu skupinu je 18 posto, dok je kod nas brojka gotovo dvostruka. Najugroženija su staračka samačka domaćinstva, a osobito ona u ruralnim i socijalno i geografski izoliranim područjima. Čak 43 posto siromašnih su žene koje žive same, a među starijima od 65 godina čak je i više od 60 posto žena u siromaštvu.
Linija siromaštva u 2018. godini za jednočlano kućanstvo prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi 2.321,42 kune, pa je time 52 posto svih mirovina temeljem rada (prema općim propisima) ispod linije siromaštva. Prosječna mirovina je samo 23 kune viša od linije siromaštva!
Još više šokira vrlo niska relativna vrijednost mirovine, odnosno udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći koji je u kolovozu iznosio samo 37,35 posto (najniži je od svih zemalja nastalih na području bivše Jugoslavije). Čak 160 tisuća umirovljenika ima mirovinu nižu od 1.000 kuna. Što reći na sve to? Može se samo plakati.
K tome, socijalne razlike sve su veće, a osobito među umirovljenicima. Samo 1,4 posto svih umirovljenika ima mirovine više od prosječne plaće od 6.200 kuna, dok je taj udjel bitno drukčiji u skupini povlaštenih umirovljenika (prema posebnim propisima), čak 25 posto ima više od prosječne plaće. Vlast, međutim, i dalje pogoduje bogatijima!