UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

25 GODINA SUH-a

Zašto smo osnovali SUH

"Borba za prava umirovljenika je i radnička borba"

 

     Iako SUH-ovcima nije potrebno po­sebno predstavljati Juraja Ivankovića, jednog od osnivača Sindikata umirovljenika Hrvatske te prvog i danas počasnog predsjednika, važno je svakako napomenuti kako je upra­vo Ivanković udario borbene temelje sindikata, koji se od svog osnutka gor­ljivo zalaže za poboljšanje prava umi­rovljena i starijih osoba, te ga ujedno i uveo u „europsku obitelj", točnije u članstvo FERPA-e (Europske federaci­je umirovljenika i starijih osoba).

     Povodom 25. godišnjice osnut­ka SUH-a razgovarali smo s Jurajem Ivankovićem o razlozima osnivanja, zbivanjima prvih godina djelovanja SUH-a, ali i o današnjem  položaju umirovljenika i starijih osoba.

     Prvi dani sindikata započeli su i prije njegovog osnutka 18. kolovoza 1992. godine jer, kako nam Ivanković govori, samim odlaskom u mirovi­nu osjetio je razočarenje jer unatoč postojanju umirovljeničkih udruga, imao je osjećaj da se ne radi sve po­trebno za poboljšanje položaja umi­rovljenika i starijih osoba. Vjerovao je da i on sam može još puno doprinijeti svojim iskustvom i radom.

 

Vratiti čovjeka u središte vrijednosti

 

     „Zbog nezadovoljstva položajem umirovljenika, apatije koja je tada vla­dala, odlučili smo osnovati Sindikat umirovljenika 18. kolovoza 1992. godi­ne. Iako smo osnivali sindikat u ratno vrijeme, držali smo kako je važno po­novno u središte svega staviti čovjeka i njegov boljitak", govori nam Ivanković o razlozima osnivanja SUH-a.

     Niti jedan početak nije lagan, a da je tome tako svjedoči Ivanković kojeg su brojni na početku djelovanja pro­zivali i nazivali raznim imenima. No, to njega i njegove kolege nije poko­lebalo da nastave s borbom za prava umirovljenika i starijih osoba.

     „Velika podrška, možda najve­ća, bila mi je supruga, sada nažalost preminula. Jednog dana kada sam se vratio kući rekla mi je u šali kako zahtjeva honorar za obavljeni tajnič­ki posao. Bez njene podrške te ostale obitelji, prijatelja i kolega doista bi bilo teško nastaviti s tako intenzivnim radom. Posebni vjetar u leđa nam je te davne 1993. godine bilo pu­nopravno primanje u članstvo SSSH", objašnjava Ivanković.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske svakog dana je privlačio sve više sim­patizera, kako od strane javnosti tako i od istaknutih članova društva, a kru­na podrške je dolazak više od 15 ti­suća umirovljenika i starijih osoba na prosvjed na Trgu sportova u Zagrebu u studenom 1996. godine zbog po­vrata duga starim umirovljenicima.

 

Umirovljenici su budućnost radnika

 

     „Doista nisam očekivao toliko lju­di te sam na prosvjed došao s velikim strahom kako će se odviti čitav dan. Velika podrška u organizaciji je bila naša današnja predsjednica Jasna Pe­trović, koja je tada vodila Međunarod­ni odjel SSSH-a, ali i radnici već tada propale Željezare Sisak. Povezivanje umirovljenika s aktivnim radnicima upravo je odgovor na svačije pitanje zašto sindikat, a ne bilo kakva udru­ga umirovljenika. Umirovljenici su budućnost radnika i borba za prava umirovljenika je i radnička borba", prisjeća se Ivanković velikog prosvje­da ispred Doma sportova.

     Na pitanje smatra li da će se po­noviti tako veliki prosvjed u listopa­du ove godine, Ivanković odgovara s dvojbom jer drži da su danas umirov­ljenici podijeljeni više nego ikad. Za to ne krivi umirovljenike, već čelnike umirovljeničkih stranaka i udruga koji zbog vlastitih interesa dodatno produ­bljuju podjele među umirovljenicima.

     „Mnogi umirovljenici su saborski zastupnici, branitelji, dio njih je ste­kao mirovine beneficiranim putem i sumnjam da će oni izaći na prosvjed za prava starijih. No, nadam se da će ipak prevagnuti socijalna osjetljivost te da će se oni koji imaju više ipak so­lidarizirati s ostalim i time prekinuti podjele", govori nam.

Ivanković se proteklih godina pri­sjeća s velikim ponosom, ali i tugom jer, nažalost, mali broj njegovih kole­ga suosnivača i prvih članova Glav­nog odbora SUH-a je još uvijek na životu.

     „Unatoč svemu, osjećam veliki ponos i zadovoljstvo jer vidim novu snagu koja nastavlja tamo gdje smo mi stali, novu generaciju koja se s jed­nakim žarom bori za naša prava, kao i mi na početku", zaključio je Ivanković i svim SUH-ovcima čestitao 25 godina uspješnog rada.

Ana Kuzmanić