UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NACIONALNE MIROVINE - Stupica protiv siromaštva

 

     Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva miro­vinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti, jer nije riječ o semantičkoj, već suštinskoj razlici. Riječ je o socijalnoj naknadi!

     Nacionalna mirovina bez ijednog dana radnog staža? Nije pravedno prema onima koji su svoju mirovinu zaradili teškim radom, da je netko drugi dobije bez rada", najčešći je komentar mladih i starih na brojnim internetskim forumima i Face- book stranicama. Novinari su se raspisali, a tramvaji su postali pravi debatni klubovi. Uglavnom, svi su postali stručnjaci za miro­vine i mirovinski sustav.

     Što se zapravo dogodilo? Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne po­litike uputilo je u javnu raspravu Nacrt pri­jedloga Strategije socijalne skrbi za starije osobe za razdoblje od 2017. do 2020., a ko­načni prijedlog je stavljen na javno savjeto­vanje putem interneta. U cilju 3. Strategije (Osiguranje nacionalne mirovine socijalno ugroženim starijim osobama), planira se izrada sveobuhvatne analize (sustav so­cijalne skrbi, mirovinski sustav, stanje na tržištu rada, EU praksa i dr.); utvrđivanje kriterija za obuhvat potencijalnih korisni­ka nacionalne mirovine, imovinskog i/ili dohodovnog cenzusa, te parametri za izra­čun visine nacionalne mirovine i potrebnih financijskih sredstava, te, naposljetku, us­postava zakonodavnog okvira za uvođenje instituta nacionalne mirovine. I sve to kroz sljedeće tri i pol godine, a prve bi mirovine krenule korisnicima tek 2021. godine.

     Dodajmo da je predsjednica SUH-a čla­nica radne skupine koja je oblikovala Nacrt prijedloga Strategije, te da je već na prvoj sjednici upravo ona predložila unošenje tzv. socijalne mirovine, i to na teret prora­čuna, a ne mirovinskog sustava. Takav je, naime, zajednički stav dvije najveće umi­rovljeničke udruge - Matice i Sindikata umirovljenika, dostavljen Nacionalnom vi­jeću za umirovljenike i starije osobe.

     Dakle, prema tumačenju Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike riječ je o socijalnoj potpori za hr­vatske građane starije od 65 godina, koji nisu ostvarili mirovinu, nemaju druga pri­manja, a najmanje 15 godina u kontinui­tetu prebivaju u Hrvatskoj. Ta naknada bi trebala biti niža od najniže ili minimalne mirovine onih koji su je ostvarili radom (a to je u Hrvatskoj minimalni radni staž od 15 godina), te vjerojatno podjednaka sadašnjoj zajamčenoj minimalnoj nakna­di za starije od 65 godina, koja iznosi 920 kuna, jer ne bi trebala destimulirati rad i stjecanje mirovine.

     Do sada je sve logično i razumljivo. Sada nacionalna, a prije socijalna miro­vina, uvodi se od Račanove vlade, kad je napisan prvi zakonski prijedlog (s uvjetom od 35 godina prebivanja u Hrvatskoj), te se od tada ubacuje u predizborne pro­grame i SDP-a i HDZ-a kao uobičajeni mamac. Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva mirovinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti. Najviše, pak, zbunjuje što se u spomenutoj Strategiji navodi kako će se „sredstva osigurati u okviru redovite dje­latnosti na poziciji Ministarstva rada i mi­rovinskog sustava (MRMS)".

     Nikako nije prihvatljivo što je u Strate­giji za realizaciju zaduženo ministarstvo za mirovine, a ne za socijalu, a još manje da bi se ta socijalna potpora financirala iz mi­rovinskog budžeta. No, to izgleda nije baš jasno ni ministru Ćoriću, koji je potvrdio da je njegovo ministarstvo već izradilo nacrt budućeg zakona, pa čak i procijenio da bi mogla iznositi 1.045 kuna?!

     A ovdje nije riječ samo o semantici, tu postoji velika suštinska razlika. „Soci­jalne naknade mogu se bolje kontrolirati i mogu se detaljnije propisati kriteriji za njih. Tu se može bolje provjeriti i imovina i prihodi korisnika, a naknade se mogu i ukinuti ako netko više ne udovoljava kri­terijima", naglasio je prof.dr.sc.Gojko Bežovan s katedre za socijalnu politiku Prav­nog fakulteta.

     Dakle, pogrešno je pitanje može li naš mirovinski sustav podnijeti nove umirov­ljenike, jer tu nije riječ o mirovini, a ne bi smjelo biti niti u okviru mirovinskog susta­va. Ako znamo da čak 46 posto hrvatskih građana starijih od 65 godina nije ostvarilo nikakvu mirovinu, dok je većina europskih zemalja ostvarila pokrivenost mirovinama od 80 do 100 posto, takva je zaštitna mjera potrebna. No, zašto je toliko ljudi bez miro­vinskih primanja, pitanje je za povjesničare i političare, jer susjedna Slovenija ima viso­ku stopu pokrivenosti.

     Institut sličan tzv. nacionalnoj miro­vini trenutno ima stotinjak država diljem svijeta kao prvi zaštitni mehanizam protiv rastućeg siromaštva starijih osoba. Prema Eurostatu u Hrvatskoj u riziku od siromaš­tva i socijalne isključenosti živi 31,9% oso­ba starijih od 65 godina. Ovisnost starijih osoba o minimalnim prihodima u mnogim je državama sve veća, te i sve veći udjel sta­rijih umirovljenika živi od državne ili uni­verzalne mirovine. Zemlje s univerzalnom temeljnom mirovinom imaju vrlo visok udjel korisnika, čak do 100 posto kao što je slučaj Danske. U zemljama u kojima se uni­verzalna mirovina plaća samo ljudima bez dovoljnih osobnih mirovina (Finska, Šved­ska), udjel je također vrlo visok, i to naro­čito za žene. Rodna nejednakost je vidljiva i u drugim tipovima minimalnih prihoda, pa je utoliko više jasno kako je to poslje­dica preniskih mirovinskih prava stečenih temeljem prekarnog ili potplaćenog rada.

     U Hrvatskoj postoje različite procjene o mogućem broju osoba u potrebi za držav­nom potporom za starost. Ako pođemo od činjenice da 19% stanovnika ima 65+ go­dina, te od podataka Eurostata da ih 46% nema mirovinu, potencijalnih korisnika bi, bez socijalnih kriterija, bilo oko 370.000. Međutim, Ministarstvo rada procjenjuje da oko 100.000 osoba starijih od 65 godina nema nikakva primanja, a samo ih 9.287 prima socijalnu pomoć. SDP je svojevre­meno mislio postaviti stroge imovinske i prihodovne kriterije, pa je njegova procje­na bila oko 20.000 korisnika. Koliko će ih biti u konačnici ovisi o brojnim socijalnim kriterijima, a s brojnošću takvih uvjeta od­nosno prepreka u ostvarivanju potpore, ra­ste obično i rizik od siromaštva. Treba paziti da takve prepreke ne destimuliraju interes za to pravo, te da potpora ne bude bitno niža od granice siromaštva, jer će se time promašiti osnovni cilj, a to je sprječavanje siromaštva.

Jasna A. Petrović

 

SOCIJALNA/NACIONALNA MIROVI­NA: Bugarska - socijalna mirovina za starije od 70 godina; Španjolska za starije od 65 godina s 10 godi­na prebivališta; Portugal - za starije od 66 godina, ali i za one koji imaju niske obiteljske ili invalidske miro­vine; Rumunjska - za starije od 60 (žene) ili 65 (muškarci); Slovenija za starije 65 s 30 godina prebiva­nja u dobi između 15 do 65 godina; Estonija -za starije od 63 s 5 godina prebivanja; Cipar - od 65. godine; Finska - od 65. godine i 3 godine prebivanja.

DRŽAVNA NAKNADE/DODATAK ZA STARIJE: Mađarska državnu naknadu za starije od dobi za umi­rovljenje; Švedska - za starije od 65 godina; Danska - dodatna novčana potpora za starije od 65 godina. SOCIJALNA/SOLIDARNA NAKNA­DA: Francuska - solidarna naknada za starije od 65 godina; Italija - za starije od 65 godina i 3 mjeseca; Velika Britanija dodatnu potporu za starije od 60 do 65 godina; Nizo­zemska dodatak za starije s nedo­voljno prihoda.

(8.5.2017)