UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Iz izvješća Pučke pravobraniteljice

DIJAGNOZA BIJEDE STARENJA - Nema zemlje za stare

 

Glas osoba starije životne dobi cesto je nečujan u ši­rem društvenom kontekstu, a odluke o temama koje su za njih važne donose se bez njihovog dovoljnog sudjelo­vanja

     „Moj suprug radio je kao nastavnik 41 godinu, a u 69. godini je obolio od Alzheimerove bolesti. Dok je bježao, hodao i tr­čao ja sam se brinula za njega, ali sad kad je teško pokretan i u pelenama ne mogu jer sam i sama stara i bolesna. Do sada mi nitko nije pomogao niti pitao kako mi je. Socijalna skrb samo me sasluša i doviđenja. U mjestu gdje živim ima puno privat­nih domova koje ne mogu platiti, a samo jedan državni kojega možemo platiti, ali ga ne možemo „dobiti". Hoću da umre kao čovjek, da nije gladan, žedan i da je čist. Je li to previše?.." - ovaj citat kojim započi­nje 25 stranica godišnjeg izvješća Pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih pra­va starijih osoba u 2016. godini iskazuje svu bijedu njihova položaja.

      Alzheimer bolesnika u RH ima oko 80.000, a starijih od 65 godina već goto­vo petina ukupnih stanovnika. Pitamo se, ako je tako s najranjivijima, onima koji nakon četrdesetak godina rada i plaćanja doprinosa i skromnom mirovi­nom od niti 3.000 kuna ne mogu platiti smještaj na nekom od rijetkih specijali­ziranih odjela u županijskim domovima, a niti ima dovoljno kapaciteta, što je s preostalih 800.000 starijih?

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i ove je godine jedina udruga koja zastu­pa interese i ljudska prava starijih koja je podnijela svoje izvješće od 15-ak strani­ca, što je velikim dijelom ušlo u konačni tekst izvješća kojim se dijagnosticira po­ložaj te ranjive skupine. Dugotrajna skrb i smještaj su doista najveći problem, jer prema službenim statistikama samo je 2,88 posto osoba starije životne dobi obuhvaćeno institucionalnim ili izvaninstitucionalnim smještajem. Šepamo za Europom, a očekivano će situacija biti pogoršana jer se zbog besparice domovi ne grade, te im cijene nepre­kidno rastu, izvaninstitucionalna skrb je prepuštena civilnom društvu, a privatna udomilišta su mahom bez nadzora.

     Glavne žrtve su oni koji skončaju u šumama obješeni o granu, smrznuti u jar­cima kraj puta, ili onih stotinjak godišnje iza provaljenih vrata svojih stanova kad susjedi prijave „nesnosni smrad". Žrtve su i svi oni u zaboravljenim ruralnim područjima, dislociranim naseljima i oto­cima. Žrtve su i 31,9 posto starijih koji su prema Eurostatu u zoni siromaštva. Puč­ka pravobraniteljica polako ulazi u stvar­ni svijet starijih, jer sve više prepoznaje i onu najcrnju stranu.

Industrija privatnih domova, nele­galnih čuvališta, nerijetko izvan svakog humanog kriterija, rijetko završi na stra­nicama crnih kronika, već tek u poko­jem izvještaju. Kontrolnih nadzora je malo jer u cijeloj Hrvatskoj ima samo 5 socijalnih inspektora, a uporno se šuti na prijedloge Sindikata umirovljenika da se osposobi stotine volontera civil­nog društva koji bi mogli preuzeti tu zadaću i iščupati brojne stare iz kaveza zanemarivanja i zlouporabe.

     S druge strane problem zloupotre­be ugovora o dosmrtnom i doživot­nom uzdržavanju i dalje buja, osobito u kategoriji umirovljenika s bijedno ni­skim mirovinama (nešto manje od 200 tisuća ih prima mirovine niže od 1.000 kuna!), kao i među onih 35 posto starijih od 65 koji nisu pokriveni nikakvom mi­rovinom. Država nije osigurala zaštitne mehanizme za primatelje uzdržavanja, te izbjegava uvesti registre davatelja uzdržavanja, kao i zabranu sklapanja takvih ugovora s pružateljima socijalnih usluga.

     Najveći je problem dugotrajnost sudskih postupaka, koji u pravilu zavr­šavaju nakon što korisnici uzdržavanja umru, a sudska praksa ukazuje na ma­sovno presuđivanje u korist pružatelja uzdržavanja. Pučka pravobraniteljica je stoga prihvatila prijedlog Sindikata umirovljenika Hrvatske i u preporuka­ma navela potrebu izmjene ZPP-a kojim bi svi postupci radi raskida ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju bili žurni i jamčili održavanje prvog ro­čišta u roku 15 dana od dana pokretanja postupka. Mi i dalje predlažemo da mo­raju biti okončani unutar 6 mjeseci.

     Pravobraniteljica je u svom ovo­godišnjem izvješću podsjetila kako je i prethodnih godina upozoravala na problem zloupotrebe ugovora o do- smrtnom i doživotnom uzdržavanju i potrebu da se ugrade jači zaštitni me­hanizmi za primatelje uzdržavanja, a osobito uvođenje registra davatelja uzdržavanja, kao i zabranu sklapanja ovih ugovora s pružateljima socijalnih usluga, pozivajući se i na prijedloge na­šeg Sindikata, što i nije neobično jer još od 2012. godine vodi kampanju protiv takvih ekonomskih zloupotreba, tiska letke, producirao je film koji je bio emiti­ran na    HTV-u te više privatnih televizija, redovito održava radionice te pomaže stotinama prevarenih kroz naše Pravno savjetovalište.

     „Molim vas ako mi ikako možete po­moći za ogrjev za zimu. Ne mogu kupiti od mirovine od 1.450,00 kn. Ja se mogu smrzavati, ali bojim se da će puknuti vo­dovodne cijevi u kupaoni kao što sam doživio prije par godina. Smrzavanje u ledenoj kući preko zime je strašno bez gri­janja već sam bolestan, smrzavanje ubija. Nemam snagu za ništa, da li itko čuje glas naroda. Ne tražim visoki standard samo osnovno grijanje. U 21. stoljeću pod stare dane pao sam na prosjački štap."

     Pučka pravobraniteljica poziva, ta­kođer, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Mini­starstvo rada i mirovinskog sustava, da hitno predlože izmjene propisa iz mi­rovinskog osiguranja i socijalne zaštite kojima će se uvesti socijalna mirovina. Predlaže se i povećanje iznosa doplatka za pomoć i njegu i ublažavanje cenzusa za ostvarivanje pomoći u kući.

     Briga o starijim osobama često se te­melji na obiteljskoj solidarnosti, koja je ipak obilježje tradicionalnog načina življenja u ruralnim sredinama, navodi se u izvješću pučke pravobraniteljice. Stoga podržava i prijedlog SUH-a o potrebi uvođenja tzv. creditinga odnosno kom- penzacijskih mjesta i podrške tzv. nefor­malnoj skrbi za starije i nemoćne, koju pružaju bračni drugovi ili djeca svojim roditeljima. Trebalo bi uvesti moguć­nost plaćenih dopusta za njegu ili sta­tus njegovatelja uz naknadu i plaćene doprinose, ali i psihološku podršku, što bi zasigurno doprinijelo duljem ostanku starijih i nemoćnih u svojim domovima. Hrvatska je zemlja siromašnih starica i staraca, očito je to uvidio i tim Pučke pravobraniteljice.

     „Posebno težak je život osoba starije dobi s prebivalištem u ruralnim područ­jima. Njima je otežan pristup čitavom nizu dobara i usluga, čak i zdravstvenoj zaštiti. Često im je nedostupan i obi­teljski liječnik, a za smještaj u ustanovu dugotrajne skrbi nužno je preseljenje u drugo mjesto i nepoznato okruže­nje, daleko od obitelji. S druge strane, ostanak kod kuće je otežan jer nema dostatne socijalne podrške i odgovara­jućih usluga pomoći u zajednici. Ukoliko takvi oblici pomoći i postoje, za ostva­rivanje prava kao ključni kriterij postav­lja se vrlo nizak imovinski cenzus, dok se zanemaruju svi drugi pokazatelji i objektivne teškoće", pa sudeći prema tome bogatiji će ostvarivati prava, a si­romašniji biti zakinuti.

     No, ostvarivanje prava ovisi prije svega o informiranosti o svojim pravi­ma. I dok ubrzani razvoj tehnoloških inovacija generira i sve veći broj osoba starije životne dobi koje se ne snalaze u njihovu korištenju (samo 8 posto starijih od 65 godina je informatički„pismeno"), to može uzrokovati neinformiranost i socijalnu isključenost. Iako hrvatsko antidiskriminacijsko zakonodavstvo ne sadrži obvezu razumne prilagodbe s osnove dobi ili zdravstvenog stanja, stvaranje univerzalnog dizajna prilago­đenog potrebama svih članova društva civilizacijski je doseg o kojem je potreb­no stalno voditi računa i to u svim se­gmentima društva. Mnoga prava ostaju neiskorištena zbog neinformiranost, a najveći su apsurd javna savjetovanja i javne rasprave o promjenama zakona koje se održavaju isključivo online.

     Starije osobe su česte žrtve agenata koji nude sklapanje ugovora na dalji­nu. Obećavajući velike uštede prodaju usluge koje korisniku nisu potrebne, a dodatno zarađuju i naplaćujući kazne radi prijevremenih raskida takvih ugo­vora. Potrošačka prava starijih osoba su segment kojemu se društvo tek ovlaš posvećuje, a SUH je u tom području po­krenuo brojne inicijative.

     Prosječna mirovina umanjena za po­rez i prirez u prosincu 2016. iznosila je 2.255,06 kuna. Povećanje za samo 17,17 kuna u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ozbiljan je pokazatelj kako mi­rovine nisu na primjerenoj razini. Naime, čak 547.562 umirovljenika prima miro­vinu nižu od 2.000,00 kuna, što ne može osigurati njihovu financijsku sigurnost. Povećanje mirovine za 0,46% od 1. siječ­nja i za 0,35% od 1. srpnja 2016., u uspo­redbi s rastom potrošačkih cijena i rastom plaća, samo je simbolično i ne osigurava dostojanstven život.

     No, nerijetko posve sitne i nepo­trebne birokratske odluke otežaju ži­vot mnogima. SUH je pisao za izvješće i o problemu što se isplata mirovina i drugih mirovinskih primanja osobama koje su umirovljene od 2014. vrši samo putem banaka, a ne i poštom, što pred­stavlja problem onima kojima je zbog mjesta stanovanja, prometne nepove­zanosti ili zdravstvenog stanja otežan pristup bankama. To je naročito razvid­no u ruralnim područjima ili na otocima, čijim stanovnicima je zbog toga podi­zanje mirovina otežano, što dodatno utječe na kvalitetu njihovog svakodnev­nog života.

     Ne predviđajući očekivane promje­ne u zdravstvenom stanju, ZOMO ne dopušta isplatu mirovine poštom, kao niti promjenu načina isplate s banke na poštu tijekom korištenja prava. Stoga je potrebno, održala nas je preporukom pravobraniteljica, izmijeniti ZOMO te umirovljenicima narušenog zdravlja omogućiti da bez naknade promijene način isplate mirovine.

     Preporuka u izvješću je vrlo jasna i sukladna inicijativama SUH-a: Ministar­stvu rada i mirovinskog sustava prepo­ručuje se da izradi prijedlog izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju kako bi se propisao primjereniji način uskla­đivanja rasta mirovina te omogućio iz­bor načina isplate mirovine.

     Prema najnovijim podacima Euro- stata, RH je četvrta u EU po siromaštvu osoba starijih od 65 godina. Siromaš­tvo pak, u kombinaciji sa zdravstvenim teškoćama, rastućom ovisnosti o tuđoj pomoći, otežanim kretanjem i slabijim snalaženjem u novim životnim situaci­jama utječe na kvalitetu života, izlažući osobe starije životne dobi raznim ob­licima neželjenih ponašanja koji, kroz socijalnu isključenost i osamljenost, nedostatak brige te manjak izvaninsti- tucionalnih usluga za starije i njihove obitelji, mogu dovesti i do diskriminaci­je, podvučeno je.

     „Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) upozorava kako su navedene po­jave mogući okidači samoubojstava, koja su među populacijom starijom od 65 godina u RH u stalnom porastu, te da je u zadnjih pet godina njihov udio u uku­pnom broju samoubojstava porastao sa 35,6 na 40,1%. Unatoč tome, nadležne se službe time dovoljno ne bave niti postoje istraživanja i analize koje bi ih objasnile i prevenirale", naglašava se u izvješću Puč­ke pravobraniteljice.

Izvješće upozorava kako, za razliku od drugih društvenih skupina, glas oso­ba starije životne dobi često je nečujan u širem društvenom kontekstu, a odluke o temama koje su za njih važne donose se bez njihovog dovoljnog sudjelovanja. Pučka pravobraniteljica stoga podržava inicijativu SUH-a da se predstavnici umi­rovljeničkih udruga, te najzastupljenije skupine u sustavu zdravstvenog osigu­ranja, uključe u Upravnog vijeća HZZO.

     SUH je, međutim, upozorio u brojnim svojim javnim istupima, kako je pitanje participacije i društvene uključenosti puno šire pitanje, te da je Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, koje još nije započeo radom, premalo da bi se išta ozbiljnije promijenilo. Stoga se predlaže, uz sav trud Pučke pravobrani­teljice, odnosno dijela njenog tima, da se što prije uvede posebni pravobrani­telj za starije osobe, kao i povjerenstva ili savjeti na razini svih županija, gradova i općina. SUH će nastaviti svoju borbu protiv diskriminacije te za ljudska prava starijih osoba.

Jasna A. Petrović

 

 

 

Stari su krivi što mladi iseljavaju?

     „Negativnoj slici o osobama starije životne dobi doprinosi i njihova neprimjerena prezentaci­ja u javnom prostoru. Primjerice, SUH nam je uputio pritužbu ko­jom se ukazuje na izjave pozna­tog ekonomskog analitičara koji je, pišući o mirovinskoj reformi i mogućem ukidanju drugog mi­rovinskog stupa, na svom profilu otvorenom za javnost napisao: „Penzioder ne mari za prevalji­vanje poreznog tereta na mlađe generacije (maglovito se sjeća da mu oni nešto duguju). Ne brine što će povećanje doprinosa zna­čiti za životni standard mladih ljudi ili njihove motive da odu u neku drugu zemlju." Ponavljanje uvriježenih stereotipa i neargu­mentirano upiranje u osobe stari­je životne dobi kao skupinu koja snosi odgovornost za neke ne­gativne društvene tokove, može i naknadno utjecati na različite dionike, koji će pri donošenju od­luka diskriminirati starije osobe.", upozorava se u izviješću Pučke pravobraniteljice.