UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Umjesto aktivne mirovine, nazad u socijalu

 

Vlada je unatoč predizbornim obećanjima odlučila kažnjavati umi­rovljenike koji rade i to dvostrukim oporezivanjem. Umjesto da iskoristi znanje i iskustvo starijih stručnjaka, Hrvatska će uvoziti radnike

 

    Kada se u javnosti početkom stu­denog pojavila informacija kako Vlada želi uvesti plaćanje zdrav­stvenog i mirovinskog doprinosa za hono­rarne, SUH je zaprimio mnogo upita umirovljenika vezano za novosti oko pla­ćanja dodatnih doprinosa. Javili su nam se umirovljenici koji već rade putem ugovora o djelu i zanimalo ih je kako će se izmjene Zakona o doprinosima odraziti na naknadu koju primaju za svoj rad, ali javile su nam se i osobe s različitim upitima vezanim za rad nakon mirovine.

     Jedan od umirovljenika koji nam se obratio rekao je kako ima malu mirovinu, nešto veću od 2.5000 kuna, zbog čega želi dodatno zara­diti, ne da bi si priuštio luksuze, već da bi imao dovoljno sredstava za osnovne životne troš­kove. Zanimalo ga je zašto se uvodi plaćanje zdravstvenog i mirovinskog doprinosa za umirovljenike koji rade putem ugovora o djelu i za koliko će mu se umanjiti iznos koji prima za svoj rad, jer zakonodavac sigurno nije predvidio da taj teret prebaci na poslodavce.

Kažnjavanje umirovljenika umjesto poticaja

     Predlagatelji zakona, odnosno „socijal­no osjetljiva” Vlada je uvođenje doprinosa objasnila riječima kako će se ukidanjem iznimaka od plaćanja doprinosa umirovlje­nicima spriječiti „porezna evazija i ukinuti neopravdana prednost umirovljenika na trž­ištu povremenog rada, u odnosu na druge radnike jer je u ovom trenutku rad umirovlje­nika konkurentniji u odnosu na druge sudio­nike na tržištu povremenog rada”.

     Ako sagledamo činjenicu kako su poti­canje poduzetništva umirovljenika i povra­tak što većeg broja mlađih umirovljenika na tržište rada dijelovi predizbornog pro­grama MOST-a i HDZ-a, doista nema logi­ke u uvođenju dvostrukog oporezivanja umirovljenika. Izbori su prošli, zaboravilo se na obećanja i Vlada je odlučila kazniti umirovljenike zašto što rade, svih 8.598 umirovljenika koja su se osudila odmaknu­ti od bijede i zaraditi dodatnu kunu tijekom 2015. Toliko umirovljenika će od 1. siječ­nja iduće godine, kao i umjetnici i novinari, plaćati 10 posto mirovinskog i 7 posto zdravstvenog doprinosa na svaki honorar. Istina, ukupna će cijena rada po ugovoru o djelu skočiti nešto manje od 6 posto, a po autorskom ugovoru čak za 14 posto!

     Ako broju umirovljenika honoraraca pridodamo i broj od 2.844 osobe koje iskorištavaju svoje zakonsko pravo i rade do pola radnog vremena, dolazimo do samo tri posto osoba starijih od 60 godina koje rade. Očito Vlada smatra kako je tri posto starijih osoba, odnosno 29.006 umi­rovljenika, koji rade posljednih par godina, strašna prijetnja koja će uzdrmati tržište rada, ako bi bili izuzeti od ponovnog pla­ćanja doprinosa.

Pola radnog vremena

     Iako u Europskoj uniji postoji trend rasta udjela starijih radnika od 2000. godine, Hrvatska nosi titulu zemlje koja ne voli svoje stare i gura ih u siromaštvo, a pogotovo jer ima najniže udjele rada starijih radnika. Nai­me, Hrvatska je tek 2014. godine izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju omogući­la rad do 20 sati tjedno bez obustave mirovi­ne za umirovljenike koji su ostvarili pravo na starosnu ili invalidsku mirovinu zbog profe­sionalne nesposobnosti za rad. Upravo je sama mogućnost rada do pola radnog vre­mena uvedena kako bi se potaknulo umirovljenike da se nakon ostvarenja miro­vine vrate na tržište rada. Ali, valja napome­nuti kako osobama koje su otišle u prijevre­menu mirovinu ili invalidsku zbog opće nesposobnosti nije dopušteno raditi bez da im se obustavi mirovina. Upravo zbog toga je SUH od Ustavnog suda tražio ocjenu ustavnosti i zakonitosti, što je 2015. godine odbijeno s vrlo nesuvislim obrazloženjem.

Iskustvo vs. uvoz radne snage

     I još nešto: druge zemlje Europske unije imaju drugačije uređene sustave rada u mirovini posebice zbog sve većeg broja umirovljenika koji iz različitih razlo­ga žele nastaviti s radom, bilo to stoga što su otišli ranije u mirovinu jer je tvrtka u kojoj su radili bila pred stečajem ili zato što su ostvarili prava na starosnu mirovi­nu, a još uvijek žele nastaviti s radom.

     Teza o konkurenciji mladima na tržištu rada, koju je Vlada RH plasirala, nije niš­ta više nego spin jer ako pogledamo strukturu radnika-umirovljenika prema podacima HZMO-a, jasno da se oni naj­češće nalaze na pozicijama čelnika orga­nizacija ili su zaposleni kao stručnjaci i znanstvenici pri različitim institucijama.

     Jedinstvena formula rada nakon mirovi­na na razini EU ne postoji, ali primjerice umirovljenici u Njemačkoj mogu raditi bez plaćanja dodatnih poreza ako mjesečno ne pređu 500 eura, dok se sada hrvatskim umirovljenicima želi uvesti duplo oporezi­vanje. Njemačke kompanije shvatile su vri­jednost iskusnih radnika pa tako umjesto da uvoze stručnjake različitih profila kojih nedostaje na tržištu rada, angažiraju umirovljenike za obučavanje mlađih kolega ili na pozicijama za koje mlađi radnici nemaju dovoljno iskustva i znanja. Ali, daleko je Hrvatska od Njemačke koja želi zadržati radnike, bilo stare ili mlade. (Ana Kuzmanić)