UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO SPASITI STARIJE OD OTIMANJA IMOVINE

Preporuke za prevenciju zlouporabe!

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske od 2013. godine kontinuirano vodi kam­panju protiv ekonomske zlouporabe starijih osoba, pomogavši stotinama osoba u spašavanju njihovog jedinog doma od grabežljivih članova obitelji ili pak djelatni­ka u području prava, socijale i zdravstva.

     U okviru te kampanje tiskali smo letke, educirali 200 SUH-ovaca za pomoć stariji­ma, producirali 15-minutni film „Prevareni i poniženi”, te nastavili našu kampanju i u su­radnji s Hrvatskim pravnim centrom na jed­nogodišnjem projektu „Sigurnost u trećoj do­bi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovi­nom”, koji je realiziran i u suradnji s Grad­skim društvom Crvenog križa Zagreb, Cen­trom za socijalnu skrb Zagreb i    Udrugom Radio mreža. Nakon posjećenog okruglog stola, održanog 27. rujna u Zagrebu, dogo­vorene su i usvojene zajedničke preporuke, koje proizlaze iz iskustava na projektu, a služe za poboljšanje položaja umirovljenika i njihove zaštite od grabeža imovine.

     Zajedničke preporuke partnera i su­radnika po projektu „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaga­nju imovinom’

     Radi povećanja sigurnosti i osnaživanja osoba treće dobi širenjem informacija koje će im pomoći da u vlastitom najboljem inte­resu raspolažu svojom imovinom, te sprije­čiti da postanu žrtvama zlouporaba u tom smislu, osobito kada je riječ o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, vje­rujući da treba osigurati dostojanstvo oso­ba treće dobi kroz sustavno širenje mreže podrške u zajednici s ciljem prevencije nji­hove institucionalizacije i unapređenja kva­litete života svakog čovjeka, smatrajući da pravo osoba treće životne dobi na dosto­janstvenu starost mora postati jedan od prioritetnih ciljeva svih državnih i javnih in­stitucija i drugih dionika koji u skladu sa svojim nadležnostima i odgovornostima donose odluke u odnosu na ovu posebno

osjetljivu skupinu građana i građanki, sma­trajući da sveobuhvatna podrška treba ukl­jučivati i cjelovito informiranje starijih osoba o njihovim pravima, mogućnostima ali i rizi­cima kojima mogu biti izloženi kako bi se prevenirale posljedice zaključivanja štetnih ili nepovoljnih pravnih poslova, na osnovi iskustava stečenih u provedbi ovog projek­ta, predlažemo sljedeće:

     Prevenirati zlouporabu starijih osoba kroz njihovo kontinuirano informiranje, pružanje odgovarajuće (psihosocijalne i pravne) podrške te sustavno jačanje preventivnog djelovanja i mreže podrš­ke u zajednici

   a)  Osobe treće dobi često sklapaju ugo­vore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržava­nju bez prethodnog upoznavanja s pravnim posljedicama/učincima takvih ugovora pa nastaju problemi u slučaju neispunjavanja obveza davatelja uzdržavanja (npr. takvi ugovori ne sadrže pravne mehanizme zaš­tite osoba treće dobi u svojstvu primatelja uzdržavanja ili obveza uzdržavanja nije de­taljno opisana ili misle da se takav ugovor može jednostrano raskinuti, itd.).

     PREPORUKA: Potrebno dodatno i sus­tavno informirati građane treće dobi o mogućim posljedicama sklapanja ugovora - od strane institucionalnih i izvaninstitucionalnih dionika - putem tribina, predavanja, upućivanjem u centre za socijalnu skrb i udruge, kroz kampanje, informativne mate­rijale, medije i slično.

    b)  Osobe treće dobi često ne zatraže pravni savjet unaprijed, nego tek nakon što sklope ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju i nakon nekog vremena shvate da davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze. U slučaju da davatelj uzdržavanja ne želi sporazumno raskinuti ugovor, jedini način da se on raskine jest pokretanje sud­skog postupka. Pri tome starije osobe u pravilu nemaju znanja same sebe zastupa­ti u sudskom postupku, a nisu niti u moguć­nosti platiti trošak odvjetničkog zastupanja.

     PREPORUKA: Potrebno proširiti opseg pružanja besplatne pravne pomoći za oso­be treće dobi u svrhu prevencije prije ras­polaganja imovinom (primarna pravna po­moć - pravne informacije i savjeti), ali i s ciljem njihovog odgovarajućeg pravnog zastupanja u sudskom sporu pokrenutom radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (sekundarna pravna pomoć). Da bi se to osiguralo trebalo bi u    Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13) u čl. 13. st. 2. dodati postupak radi raskida ugovora o doživotnom i raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (ako ta­kav postupak pokreće primatelj uzdržava­nja) kao vrsta postupka u kojem se može odobriti sekundarna pravna pomoć.

    c) Starije osobe često se osjećaju ranjivo i nemoćno. Može se dogoditi i da su osjet­ljive i emocionalno nestabilne, pa im zna bi­ti teško zauzeti se za sebe i imaju velik os­jećaj krivnje, posebno unutar obiteljskih od­nosa. Dodatno, ako se radi o njihovoj djeci, znaju imati i velik osjećaj srama koji ih sprječava da potraže dodatnu pomoć i pod­ršku.

     PREPORUKA: Potrebno više psihosoci­jalne podrške radi olakšavanja psihički teš­kih stanja i osnaživanja starijih osoba.

Propisati žurnost postupanja sudova u postupcima radi raskida ugovora o do životnom ili dosmrtnom uzdržavanju

      Sudski postupci radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju čes­to su dugotrajni, znaju trajati godinama i ci­jelo to vrijeme osobe treće dobi žive u neiz­vjesnosti, često i u neimaštini. Najčešće ne dožive njihov završetak.

     PREPORUKA: Zakonom propisati žur- nost tih postupaka (npr. unijeti u Zakon o parničnom postupku odredbu: „U postupku u parnicama za raskid ugovora o doživot­nom ili dosmrtnom uzdržavanju, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvi­jek obraćati osobitu pažnju na potrebu hit­nog rješavanja takvih sporova.”)

     Provesti istraživanja u području raspola­ganja imovinom osoba treće životne dobi, posebno u pogledu sklapanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, te kontinuirano prikupljati statističke podatke

     Nedovoljno je istraživanja zlouporabe oso­ba treće dobi prilikom raspolaganja imovi­nom. Ne postoji dovoljno podataka na osno­vi kojih bi se mogle donositi informirane od­luke prilikom kreiranja javnih politika. Mnoge institucije ne vode posebne statističke podat­ke o određenim pojavama i/ili postupcima ve­zanima uz zlouporabe, a posebno u odnosu na ugovore o doživotnom i dosmrtnom uz­državanju. Na primjer, prema našim sazna­njima, otežano je pretraživanje sudske prak­se u ovom području jer ne postoji takva podkategorija e-Predmeta u e-Spis sustavu.

     PREPORUKA: Kontinuirano provoditi is­traživanja i prikupljati posebne statističke po­datke u ovom području, naročito uvođenjem obveze kategoriziranja predmeta e-Spisa (raskid ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju) kako bi se naknadno lakše pre­traživala sudska praksa.

     Dodatno, Sindikat umirovljenika Hrvatske na osnovi iskustava stečenih kroz svoju dugogodiš­nju praksu, želi preporučiti i sljedeće:

1.Starije osobe znaju biti ciljano uvučene u mreže prijevara i zlouporabe, koje nerijetko zavr­še i s nasiljem. Ne postoje specijalizirane službe koje bi se bavile prevencijom i zaštitom starijih osoba u tom delikatnom području kriminaliteta, a posebno nema ciljane edukacije i stručnog ospo­sobljavanja relevantnih službenika.

     PREPORUKA: Neophodno je propisivanje obvezatnog registra davatelja i primatelja doži­votnog i dosmrtnog uzdržavanja, kako bi se prevenirala zlouporaba tih instituta, jer u izostanku evidencija i podataka, ostavlja se prostor nesme­tanom uključivanju i uzdržavatelja iz službi koji­ma bi to trebalo biti zapriječeno (npr. osobe koje pružaju skrb starijim osobama). Evidencija sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju vodila bi se u registru Centra za socijalnu skrb na čijem području živi primatelj uzdržavanja. Re­gistar sadrži podatak o strankama iz ugovora, o datumu sklapanja ugovora, te o imovini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

2.Zbog toga što najveći broj zlouporaba insti­tuta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti davatelju dosmrtnog uzdržavanja da za istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uz­državanja, odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo s obvezom uzdrž­avanja.

     PREPORUKA: Preporučuje se ukidanje insti­tuta dosmrtnog uzdržavanja jer se razlikuje od ugovora o doživotnom uzdržavanju samo po tre­nutku prijenosa imovine, a uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite oso­be, a prijenos njegove imovine tek je posljedica uzdržavanja, nema nikakvog opravdanog razlo­ga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira osoba davatelja uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživot­nom uzdržavanju.

3.Budući da je zakonsko područje uzdržava­nja podnormirano, predlaže se razmotriti i sljede­će preporuke:

     Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdrža­vanju ovlaštena osoba bi bila dužna utvrditi pri­laže li ugovoru, kao njegov sastavni dio, suglas­nost za sklapanje ugovora od strane nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti centra za socijalnu skrb je ništavan i ne proizvo­di nikakve pravne učinke.

     Davatelj uzdržavanja ne može istovremeno imati tri ili više važećih ugovora o doživotnom uz­državanju, te je dužan prilikom sklapanja ugovo­ra dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uz­državanju jedini važeći sklopljeni ugovor o doži­votnom uzdržavanju.

     Ugovori o doživotnom uzdržavanju koje skla­paju pružatelj socijalnih, pravnih i zdravstvenih usluga (centri za socijalnu skrb, privatni domovi i udomitelji kao i njihovi zaposlenici i članovi njiho­vih obitelji, obrti za srb i sl.) ništavni su, te ne pro­izvode nikakve pravne učinke.

Prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uz­državanju davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu o nekažnjavanju za kazneno djelo protiv života i tijela, te kazneno djelo protiv imovine, ne stariju od 30 dana.