UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SIROMAŠNI I PONIŽENI

Umirovljenici nevoljeno dijete svoje domovine

     Istinu je teško sakriti: Hrvatska se uru- šava na sve moguće načine. Hrvati su sve bjedniji i jadniji, a Hrvatska sra­motno pada na dno svjetskih i europskih statističkih ljestvica. Najnoviji podaci Eurostata pokazali su da je životni stan­dard Hrvata pao na razinu Rumunja i Turaka. Naime, kupovna moć građana Hrvatske lani je pala na 58 posto od prosjeka EU-a, izjednačivši se s onom u Rumunjskoj i Turskoj. Očito,   Hrvatska u posljednjih četvrt stoljeća dramatično ekonomski zaostaje, jer su je u međuvre­menu gospodarski dostigle i prestigle gotovo sve usporedive države, koje su joj nekoć gledale u leđa. Riječ je o svim bivšim komunističkim državama, danas članicama EU-a, osim Bugarske. Dostiže nas i Turska, koja nije članica EU-a.

     I tako, dok Hrvatska tone na dno Europe, političari više ne mogu tješiti građane kako su naše plaće i mirovine, preračunate u eure, ostale najveće među svim bivšim komunističkim državama, osim Slovenije. Točno je jedino to da Hrvati za svoje plaće i mirovine u dućani­ma mogu kupiti manje od Slovenaca, Čeha, Mađara, Poljaka,  Slovaka, Estonaca, Letonaca i Litvanaca. Mogu kupiti isto koliko i Rumunji, te tek malo više od Bugara. Tako kažu europske statistike.

     Stvarna je istina, dakle, da iako BDP Hrvatske po stanovniku čini tek 58 posto od prosjeka EU-a, cijene hrane u hrvat­skim prodavaonicama, primjerice, samo su 10 posto niže od prosjeka EU-a, pa je stvarna kupovna moć daleko niža. U Poljskoj,   Bugarskoj i Rumunjskoj cijene hrane su oko 40 posto niže od prosjeka EU-a.  Slovenija je među tranzicijskim državama najskuplja kad je riječ o hrani, s cijenama gotovo na razini prosjeka EU-a. No, slovenske su plaće barem 50 posto veće od hrvatskih.

     Ako je teško prosječnom hrvatskom građaninu, kako li je tek hrvatskom umi­rovljeniku?! Stvarna vrijednost naših mirovina je najniža u regiji, a četvrta od dna u Europskoj uniji.

 

Najgori smo

 

     Hajdemo malo u „bivšu YU“: prosječna plaća u Sloveniji iznosi 1.054 eura, a u Hrvatskoj 753 eura, a prosječna slovenska mirovina 613 eura, a kod nas samo 297 eura. No, kad se gleda tzv. relativna vrijednost mirovine, tj. njezin udjel u pros­ječnoj plaći, stvar je za Hrvatsku još puno gora, jer taj udjel iznosi samo 38,22 posto dok je u Sloveniji 58,44 posto, u Crnoj Gori 57,8 posto, u Srbiji 47 posto, u Make­doniji 60 posto, u Federaciji Bosne i Her­cegovine 43,8 posto. Najgori smo, eto.

     Zanimljivi su i cjenovni vrijednosni sus­tavi, pa tako u Hrvatskoj hrana košta prosječno 91 posto od prosjeka EU, dok su cigarete tek 56 posto europske cijene. U susjednoj Srbiji hrana je tek 69 posto EU prosjeka, u Makedoniji niskih 58 pos­to, a Sloveniji 96 posto. I Crna Gora je skupa sa 78 posto, a BiH sa 70 posto. Kad se cijena hrane ugradi u relativnu vri­jednost mirovine, hrvatski su umirovljenici doista nevoljeno dijete svoje domovine.

     Siromaštvo starijih od 65 godina obuh­vaća prosječno 15,8 posto te dobne sku­pine u 28 zemalja EU. Prva na ljestvici siromašnih staraca je Latvija (40,4 pos­to), zatim Bugarska (38,2 posto), te Hrvat­ska s oko 32 posto. Nevjerojatno je da Hrvatska nije uvrštena u posljednju ljest­vicu Eurostata o udjelu siromašnih stari­ca i staraca u stanovništvu, jer tu brojku ovdašnja politička elita skriva!

 

Privatizacija, a ne rat

 

     Hrvatski političari masovno prikrivaju i činjenicu da je već desetak domaćih eko­nomista i nekoliko međunarodnih institu­cija, u odvojenim istraživanjima, utvrdilo kako je hrvatsko gospodarstvo u posljed­nja dva-tri desetljeća krivudalo, ali se nije pomaknulo s mjesta - kad se BDP računa u stalnim, dolarskim cijenama. Hrvatska u prosjeku stagnira nezapamćeno dugo. To je najdulje razdoblje propadanja Hrvatske u posljednja dva stoljeća, a vlade se pre­pucavaju koja je - uspješnija.

     Mnogi su i danas spremni okrivljavati Domovinski rat za to što Hrvatska zaosta­je. Međutim, taj izgovor ne stoji. Povijest pokazuje kako su u nekim državama vla­de uspjele i tijekom rata ojačati proizvod­nju i zaposlenost.

     Hrvatske tvornice i radna mjesta nisu uništile bombe agresora, nego loša priva­tizacija te nedostatak ekonomske i mone­tarne politike koja bi podupirala i štitila domaću proizvodnju. Mnogi političari naš­li su izgovor u tome što je Hrvatska kas­nila s ulaskom u EU. Ni to ne stoji. Turska ni danas nije ušla u EU, ali njezine su vlasti u posljednjih 15 godina za svoje gospodarstvo napravile više od bilo koje europske države.

 

75 milijardi casino žetona

 

     Visoke proračunske deficite i mone­tarnu stabilnost mnoge su bivše socijalis­tičke zemlje posljednjih godina uspjele popraviti ukidanjem drugog mirovinskog stupa, koji je u Hrvatskoj progutao 75 milijardi proračunskih kuna i odveo zem­lju u prekomjerni deficit. No, to je vrlo skupa igračka koju, u zemlji gdje je na vlasti financijska i korporativna industrije, mirovinski fondovi ne daju više iz ruku.

     Ako dignete glas protiv drugog mirovin­skog stupa, na vas će krenuti fetva, dok su ih demontirale Poljska, Mađarska, Slovač­ka, a na putu je i Bugarska. Češka i Slove­nija nisu ni prihvatile taj model privatizira­ne štednje, a Rumunjska i baltičke zemlje su zamrznule ili smanjile doprinose za drugi stup. Hrvatska, zemlja za casino ekonomiju!   I nitko ni ne pomisli da bi vratio budžetu 75 milijuna casino žetona.

     I tu nema razlike u stajalištu između HDZ-a, čiji je negdašnji ministar financija Prka uvezao i instalirao postojeći model drugog mirovinskog stupa koji koristi samo inozemnim bankama, te SDP-a čije su vlade taj model zdušno primijenile i održale.    Mi, kao, pametni, a svi drugi u EU - glupi! Da nije možda riječ o - korup­ciji?

 

Gore od lošeg

 

     Jednostavno, hrvatski političari ne mogu više tražiti izgovore za to što Hrvat­ska sustavno gospodarski propada, a mladi se iseljavaju. Ljudima je dosta HDZ-a i SDP-a kad se prepucavaju oko toga tko je od njih više zadužio zemlju. Činjenica jest da obje stranke, zajedno s njihovim partnerima, već od 1994. provo­de ili podupiru istu »politiku stabilizacije«, koja ne ide u prilog hrvatskom gospodar­stvu, izvozu, ni otvaranju radnih mjesta.

     Nakon četiri godine borbe protiv siro­maštva kroz Nacionalno vijeće za umi­rovljenike i starije osobe za vrijeme Kuku- riku vlade, zbog osjećaja nemoći i bez­nadnosti, Sindikat umirovljenika Hrvatske je krajem prošle godine pokrenuo potpisi­vanje peticije za borbu protiv siromaštva starijih soba i prikupio 26.000 potpisa.   Stotine poruka siromašnih rasplakale su čitatelje Glasa umirovljenika i aktiviste u prikupljanju potpisa. Nova ministrica Domoljubne koalicije preuzela je potpise nakon dugotrajnog dogovaranja, ali od tada ništa. Niti jedna mjera, niti rasprava o zaustavljanju siromašenja starih. A naj­gore je što se pokazalo da i od lošeg može biti gore.

 

Boli ih kapa

 

     Pola godine dopisivanja i inzistiranja na produljenju mandata i djelovanja Nacionalnog vijeća nije dovelo do ničega. Predstavnici 1,2 milijuna hrvatskih umirovljenika, udruge Matica i Sindikat, nisu uspjeli vratiti socijalni dijalog. Priva­tizacija i poskupljenja zdravstvenog osi­guranja i usluga su provučene bez najra­njivije skupine korisnika. Vlada je pala. Nestaje i sabor. A društveni rakurs se uporno pokušava skrenuti na ideološke i povijesne podjele. Kako ne bismo vidjeli 260 novih hrvatskih multimilijardera koje boli kapa za 1,2 milijuna umirovljenika. A oni iz političke elite zaboravljaju da je lakše trpjeti siromaštvo i bijedu, nego oholost i bezobzirnost bogatih. I to još više boli. Boli - da će puknuti.

     Zato, kad će glasati na novim izbori­ma, svi ovi hrvatski starci i starice trebali bi glasati za one koji će glasno obećati zaustavljanje siromašenja i ponižavanja. Obećati i izvršiti.

Piše: Jasna A. Petrović