UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odbijamo ići s radnog mjesta na burzu ili groblje!

Ženska sekcija SSSH protiv ubrzavanja podizanje dobi za umirovljenje

 

     Zagreb, 28. travnja 2016. -  Uoči sjednice Vlade RH na čije je dnevnome redu otvorenoga dijela Prijedlog nacionalnog programa reformi, Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske uputila je priopćenje za javnost u kojemu poziva sve radnice i radnike i cijelu hrvatsku javnost da se glasno usprotive prijedlogu takozvane reforme mirovinskog sustava, kojom bi se za sve rođene od 1961. godine uvelo umirovljenje tek nakon 67. godine.

      Ministarstvo rada i mirovinskog sustava takav prijedlog opravdava traženjem Europske komisije, ne spominjući kako Europska komisija ništa ne uvjetuje, jer to je pitanje u ingerenciji odlučivanja svake zemlje odvojeno.

      Osobito je to pitanje delikatno za tranzicijske zemlje, te se stoga - od 11 bivših socijalističkih zemalja u EU - samo njih tri do sada obvezalo da će povećati dob za umirovljenje na 67 godina, i to Poljska – 2020. za muškarce, a 2040. za žene; Češka 2041. godine za sve građane, a Hrvatska od 2038. godine. Dob za umirovljenje od 67 i više godina od zapadnoeuropskih članica EU predviđa tek devet zemalja (Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Irska, Nizozemska, Njemačka, Španjolska i Velika Britanija), dok 16 članica EU još uvijek ima dob za puno umirovljenje između 60 godina (Austrija i Rumunjska – za žene!) do 67 godina (2015. - samo Grčka!).

      Nova Vlada očito u zakonske izmjene ne uključuje rodnu perspektivu, te donosi ili poslušnički prihvaća prijedloge bez utemeljenih analiza i simulacija, a izostaje i široka javna rasprava.

      Ženska sekcija SSSH smatra kako je potpuno neprihvatljiv prijedlog o povećanju dobi za umirovljenje za žene na 67 godina već od 2028. godine (a ne kako je sada zakonski uređeno – od 2038. godine) iz više razloga. Prvo, jer zbog legalizacije nesigurnih radnih mjesta i dugogodišnjeg rada na određeno (95 posto sadašnje generacije novozaposlenih žena dobiva samo ugovore na određeno vrijeme!), te zbog preopterećenosti besplatnim njegovateljskim radom (zbog nedovoljno razvijenih društvenih servisa), veliki udjel žena ne može ispuniti nerealne uvjete za tzv. punu mirovinu koja bi predviđala 40 i više godina staža i uplaćenih doprinosa.

      Nadalje, i muškarci i žene u tranzicijskim zemljama poput Hrvatske, imaju bitno različite uvjete rada od onih u tehnološki razvijenijim zemljama, u kojima su radna mjesta već prilagođena starijim radnicima. Zbog toga su vlade tranzicijskim zemalja predvidjele duge prijelazne rokove, a većina ih još ne planira uvođenje povećanje dobi za umirovljenje.

      Na posljetku, u uvjetima visoke nezaposlenosti mladih, te vrlo niske stope radne aktivnosti starijih zbog nepostojanja radnih mjesta za tu dobnu skupinu, neshvatljivo je ubrzano uvođenje produljenja rada za trenutno zaposlene, jer će i jedni i drugi završiti na burzi, te će se bukvalno, da parafraziramo ministricu rada i mirovinskog sustava Nadu Šikić, „unuke i bake boriti za isto radno mjesto“.

      Alternativa je, doista, samo rast ženskog siromaštva, ne kao uzroka, već kao posljedice ovakvih nepromišljenih reformi.