UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

AKTUALNO: SUBVENCIJA RAČUNA ZA ELEKTRIČNU ENERGIJU 

Zašto hrvatski umirovljenici nisu ugrožene skupine za dodjelu subvencije? 

     Prema definiciji iz Zakona o socijalnoj skrbi, socijalna skrb je organizirana dje­latnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći soci­jalno ugroženim osobama, kao i osoba­ma u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovo­ljavanju osnovnih životnih potreba i pod­ršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i os­naživanja korisnika u samostalnom zado­voljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. 

     Dugačka definicija, ali ponešto drukči­ja u praksi. Nakon što je Vlada RH doni­jela Uredbu o kriterijima za stjecanje sta­tusa ugroženih kupaca energije iz umre- ženih sustava, koja stupa na snagu 1. listopada, amandmanom su pojednos­tavljene procedure. 

     Osnovni kriterij za dodjelu najavljenog vaučera za struju od 200 kuna trebao bi biti sveopća socijalna ugroženost. Anali­zirajući tablicu s podacima HZMO-a iz srpnja 2015. godine o visini mirovine u odnosu na broj korisnika, teško je shvat­ljivo kako blizu 100 tisuća starijih osoba koje primaju mirovinu do 500 kuna nije zadovoljilo kriterij da im se subvencioni­ra račun za električnu energiju u najav­ljenom iznosu od 200 kuna. 

     Osoba koja živi od mirovine do 500,00 kuna mjesečno trebala bi u pot­punosti zadovoljavati sve odredbe iz definicije o socijalnoj skrbi: socijalno ugroženi, nepovoljne osobne ili obitelj­ske okolnosti, nemogućnost zadovolja­vanja osnovnih životnih potreba, ne- kvaliteta života, totalna isključenost iz društva. 

     Pa u čemu je onda «kvaka»? 

     Sustav je odlučio da su kriterij zado­voljili samo korisnici socijalne skrbi i ko­risnici stalne socijalne pomoći. 

     Hrvatski umirovljenici pozdravljaju svaku odluku sustava da se pomogne socijalno ugroženim sugrađanima. No, isto tako opravdano se pitaju da li zato što su stari, slabovidni i nagluhi, uz gri­janje i toplu vodu, ne trebaju slušati ra­dio, gledati televiziju i čitati ili je cilj sustava potpuno ih isključiti iz društva. 

     Javnost ni jednim slovom ne komenti­ra ovu diskriminaciju, jer ta ista javnost vjerojatno nema pojma da u Hrvatskoj netko prima „mirovinu" do 500 kuna i od toga živi cijeli mjesec. 

     Stari su u Hrvatskoj nepotrebni, stva­raju samo trošak i nikome ne trebaju i šteta je što još uvijek nisu na snazi spar­tanski zakoni, pa da se starci lijepo mo­gu odvesti na planinu i ostaviti. Dnevno u medijima može čuti i kako je umirovlje­nika previše. 

     Bili stari i siromašni, umirovljenici su još uvijek živi ljudi, naši sugrađani, koji očekuju i trebaju pomoć sustava. A sus­tav ih ne želi ni vidjeti ni čuti, a kamoli pomoći. Osiromašeni umirovljenici šute u strahu i neznanju da im sustav, koji se stalno prijeti, ne uzme i ovo malo što imaju. Kao prepreka im se uzima to što možda još uvijek imaju otkupljeni društ­veni stan i možda komad zemlje u bes­puću zabiti, naslijeđen od predaka.

     Ovom odlukom Vlada je grubo prekr­šila direktivu EU prema kojoj je obvezna siromašnim građanima sufinancirati dio cijene struje, plina i grijanja. Ulaskom u EU Vlada preuzela obaveze iz direktive Europske unije prema kojima je do po­četka svibnja ove godine morala donijeti i uredbu kojom bi se siromašnim kućan­stvima subvencionirao dio spomenutih režijskih troškova. Trebala je definirati energetsko siromaštvo i razviti strategiju potpore. Također, donošenjem Zakona o energiji morala je utvrditi i svoje obaveze s obzirom na činjenicu da je u zakono­davstvo uveden pojam „siromašne oso­be" te definirati tko je „zaštićeni kupac“, kako bi mu mogla omogućiti subvencio­niranu cijenu režijskih troškova. (Mirjana Pavačić-Penđer)