UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SLOVENIJA: Sportski susreti slovenskih penzića

     U Škofji Loki su 19. lipnja u sportskoj dvorani Poden održani 10. Sportsko-rek- reativni susreti članova Sindikata um­irovljenika Slovenije (SUS), a tradicionalno je nazočan bio i predstavnik Sindikata um­irovljenika Hrvatske.

     Okupljanje sudionika i užina organizirani su do 9 sati, kada je započelo svečano ot­vorenje uz predstavnike lokalne zajednice. Sudionicima se obratio predsjednik Save­za slobodnih sindikata Slovenije Dušan Semolič, govoreći o gospodarskom i društ­venom stanju u Sloveniji, s posebnim osvr­tom na položaj umirovljenika koji je sve lo­šiji.

     SUH je i ove godine predstavlja pot­predsjednica Biserka Budigam koja je pre­nijela pozdrave i dobre želje umirovljenika Hrvatske i izrazila divljenje velikom uspje­hu slovenskih kolega koji uspijevaju održa­vati zajedničke sportske susrete već dese­tu godinu. „Mi u Hrvatskoj imamo daleko veći broj članova i prostorno smo raspros- tranjeniji, ali još nismo uspjeli organizirali takve susrete na razini države. Vjerujemo da ćemo iduće godine ipak uspjeti." - na­glasila je Budigam i zaželjela fer i sportsku borbu, te radost druženja sudionika.

     Susrete je otvorio uz prikladne pozdrav­ne riječi predsjednik SUS-a Konrad Breznik.

     Natjecanja su se održala u 6 disciplina i to: pikado, kuglanje (viseća kuglana), boćanje, stolni tenis, streljaštvo i šah. U svakoj disci­plini natjecale su se posebno ženske i muš­ke ekipe (osim u šahu), a broj takmičara je varirao od najmanje troje u ženskoj ekipi u streljaštvu i stolnom tenisu, pa do 25 muš­kih u pikadu. Natjecanja su završila do 14 sati, ali rezultati su se obrađivali do 17 sati kada su podijeljeni pehari i medalje.

     U međuvremenu je organiziran ručak te druženje uz glazbu i pjesmu, a mnogi su i zaplesali. Za goste i članove SUS-a koji nisu sudjelovali u natjecanjima, or­ganiziran je posjet Loškom muzeju koji je suvremeni muzej koncipiran kao živahno interaktivno polje u kojem upoznajemo prošlost, razumijemo sadašnjost i učimo za budućnost. Otvoren je još 1939. godi­ne i nalazi se na tri lokacije.