UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 STAJALIŠTA: MIROVINSKI DODATAK ZA SVE UMIROVLJENIKE?  

 

Ministar i bankari opet bi zagrabili u prvi mirovinski stup  

 

Piše: Ivo Marjanović, predsjednik Odbora SUH-a za mirovinska prava i sustav  

 

            Sve je više upita budućih umirovljenika da li imaju ili će imati prvo na tzv. mirovinski dodatak. Iako je Zakonom o mirovinskom osiguranju, kao i Zakonom o dodatku na mirovinu sve objašnjeno, stvorena je zbrka zbog sve češćih najava od  strane nekih vrlo visoko pozicioniranih dužnosnika (ministra Mrsića i drugih) kako će se taj dodatak primjenjivati na sve „kada za to budu ostvarene ekonomske mogućnosti“. Poznato je da bankarski lobi na čelu sa Svjetskom bankom već godinama zagovara „pravednost“ za one koji štede u drugom mirovinskom stupu, tj. da država i „njihovim“ umirovljenicima da dodatak. 

 

            Prema Zakonu o dopuni zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN broj 114/11) utvrđeno je da se dodatkom na mirovinu korigira mirovina svim umirovljenicima koji su stekli  uvjete za  mirovinu od 1999. do 2010. godine. Dodatak od 4% određen je za umirovljenike koji su stekli uvjete za mirovinu s 31.12.1999., sa po 3% rasta po godini, do 27% za umirovljenike koji su stekli uvjete za mirovinu s 31.12.2010. i dalje.  

 

            Dakle svi  osiguranici koji steknu uvjete za mirovinu poslije 2010. godine  i koji su mirovinu ostvarili samo iz I. mirovinskog stupa, imaju pravo na  dodatak od 27% na ostvarenu mirovinu. 

 

Zagovaranje Svjetske banke 

 

            S obzirom da su 2008. nastupile krizne godine, postojao je opravdani strah  umirovljenika da bi Bruxelles, pod pritiskom  Svjetske banka, mogao  zatražiti da se dodatak od 27% ukine. Radi toga su Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska stranka umirovljenika glasno zahtijevali da se dopunom Zakona o mirovinskom osiguranju uredi da  dosadašnji dodatak  na mirovinu  postaje sastavni dio mirovine i to prije nego Hrvatska postane punopravnom članicom EU-a. 

 

            Konačno je u studenom 2011. godine  dodatak na mirovinu postao sastavnim dijelom mirovine, no tad je započeo pritisak Svjetske banke i banaka u zemlji da se dodatak proširi i na buduće umirovljenike koji su uključeni u II. mirovinski stup. No,  prema Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 79/07), što i naziv zakona kaže, osiguranici koji mirovinu ostvaruju iz I. i II. mirovinskog stupa nemaju pravo na dodatak od 27%.  

 

Povratak u prvi mirovinski stup 

 

Najgore su prošli oni koji su u trenutku uvođenja drugog mirovinskog stupa imali od 40 do 50 godina i bili bez pristanka uključeni u taj stup, jer je s obzirom na vrlo kratko vrijeme kapitalizacije njihove štednje, razina njihovih mirovina iz II. stupa vrlo niska. Prvi osiguranici koji su ostvarili mirovinu iz I. i II. mirovinskog stupa 2008. godine bili su razočarani s visinom mirovine, jer im je bila niža za 25 do 30% nego što bi bila da su je ostvarili samo u I. mirovinskom stupu.  

 

            Radi toga su  SUH i HSU tražili da se Zakon o mirovinskom osiguranju promijeni u dijelu kojim se omogućava osiguranicima te dobne skupine koji su stekli pravo na mirovinu,  a izabrali su dragovoljno II. stup, kako bi se mogli  vratiti u I. mirovinski stup, ako im je to s naslova ostvarene mirovine povoljnije.        

 

            U  studenom 2011. godine dopunom Zakona o mirovinskom osiguranju dana je mogućnost takvog povratka, pa su oni koji su se vratili (a to su bili zapravo – svi) ostvarili i pravo na uvećanje od 27%. 

 

            I gle, sada su se ministar Mrsić te predstavnici mirovinskih fondova i njihovi lobisti zagalamili kako bi se svim osiguranicima, dakle i onim koji su 2002. godine imali manje od 40 godina, trebao dati dodatak danom stjecanja uvjeta za mirovinu. 

 

            Prvo, za sve  osiguranike koji su se zaposlili poslije 2002. godine nema nikakvog osnova  za korekciju njihove  buduće mirovine nakon 30 do 40 godina rada, i to za postotak utvrđen kao svojevrsnu kompenzaciju zbog neredovito usklađivanja mirovina   prije 1999. godine, te prenisko utvrđenu prvu aktualnu vrijednost mirovine. Ti osiguranici su stupili u svijet rada kada je sadašnji model već bio u funkciji.  

 

Ideja na klimavim nogama 

 

            Drugo, za osiguranike koji su bili zaposleni prije uvođenja reforme 2002. godine postoji eventualna mogućnost korekcije, ali isključivo proporcionalno godinama rada prije 2002. godine i uplatama punog doprinosa  od 20%  u I mirovinski stup, ali ne više od 9% (korekcija  za umirovljene 2001. godine). 

 

            To je maksimalni postotak do kojeg bi se mogao primijeniti institut mirovinskog dodatka, iako držimo da je i takva mogućnost na „klimavim nogama“.

 

            Kako smo rekli, model davanja dodatka od 27% svim umirovljenicima „pravedno i ravnopravno“ zagovaraju predstavnici fondova i njihovi  lobisti, s nakanom da smanje rupu zbog očekivano nižih mirovine iz drugog stupa.  

 

            Sadašnji hvalospjevi o bajnoj mirovini koja će poslije 2060. godine iznositi 70% prosječne plaće, mogu progutati samo naivci. Svako lobiranje  na tako dugi rok, jednostavno  nije moralno i kršćanski  prihvatljivo. Kako se može uvjeravati  osiguranika s minimalnom plaćom, nesigurnim poslom da štedi u drugom stupu, kad je jasno da je to isplativo samo onima s plaćama daleko višima od prosječne. A naši naivci s plaćama ispod prosjeka, završit će na košti u kontejnerima.