UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Povećalo: HDZ-ova predizborna priča…

 

… nema mirovina za siromašne, niti za bogate

 

            Kako HDZ misli dobiti umirovljeničke glasove? Time što je u buduću koaliciju uključio malenu strančicu Blok umirovljenika zajedno? Kao što Milanovićevim „crvenima“ neće pomoći samo Hrvatska stranka umirovljenika, vjerni član lijeve koalicije, ma koliko imala zasluga za neke pomake, tako će se i Karamarkove „plave“ pitati vrlo konkretna pitanja o njihovim namjerama.

 

            Kad je neki dan Josip Budimir, predstavljen javnosti kao gospodarski stručnjak HSLS-a, koji će u novoj HDZ-ovoj vladi biti „odgovoran za gospodarstvo“, među inim čudnovatim i čudovišnim vizijama, smislio i iskazivanje domoljublja na način da kompletno razbuca umirovljenike, te siromašne potjera u „socijalni geto“, a bogatima valjda uskrati mirovinu, jer su bogati, hrvatska se „treća dob“ smrznula od panike.

 

            Telefoni Sindikata umirovljenika Hrvatske nisu prestajali zvoniti. Kako i neupućeni građanin već zna kako su hrvatske mirovine po relativnoj vrijednosti na dnu, a po umirovljenici po siromaštvu na vrhu europske ljestvice, doista čovjek treba imati ozbiljnu dijagnozu da bi najavio rezanje mirovina. Ako već rečeni Budimir nema suosjećanja, trebao bi imati razboritosti. Da je ima, ne bi rekao kako su mirovine gospodarska rezerva, osim ako ne misli konačno ukinuti drugi mirovinski stup koji je „otet“ iz prvog mirovinskog stupa, pa bi time do 70 milijardi kuna bilo vraćeno u prvi mirovinski stup i državni proračun.

 

            Ne, Budimir kaže kako će HDZ-ova vlada izdvojiti sve „socijalne mirovine“ iz državnog proračuna i to tako da svi oni koji nisu odradili potreban staž, ali imaju pravo na minimalnu starosnu mirovinu, moraju biti prebačeni u – socijalne slučajeve. Ne zna taj domoljub kako u Hrvatskoj nitko ne može u mirovinu ako nije odradio potreban staž, a to je po ZOMO 15 godina, osim ako HDZ ne misli uvesti uvjet od 40 godina radnog staža s uplaćenim doprinosima za sve, muškarce i žene, i to odmah!

 

            Ne zna Budimir niti da u Hrvatskoj nema minimalne mirovine, ukinuta je, na žalost, pa imamo samo najnižu mirovinu, kao umnožak aktualne vrijednosti mirovine i godina radnog staža dotičnog ili dotične.

 

            I veli on u ime HDZ-a da će se sve ostale, koji nisu „zaradili“ mirovine, a imaju bogatstvo, nekretnine i slično, biti proglašeni bogatima i oni neće dobivati mirovinu.

 

            Pa kako HDZ voli pričati o pronatalitetnim politikama, a što s majkama koje su zbog rađanja „poželjnih“ četvero djece stekle samo 15 ili 20 godina radnog staža? Hoće li im HDZ priznati ulogu majke-odgojiteljice ili će ih poslati u socijalu? Što s majkama koje ne uspijevaju zbog uspješno dereguliranog i fleksibiliziranog rada s radom na određeno i otkazima čim odu na bolovanje zbog djeteta ili na porodiljski? Hoće li i one u socijalu? Hoće li u socijalu i branitelji jer tko im je kriv što su premladi otišli u obranu

 

            I što je to po definiciji „odrađeni staž“, a što je „potreban staž“? Da li je to onaj staž koji je čovjek odradio da bi prema aktualnim zakonima stekao uvjete za mirovinu? Ili je to nekakav „puni“ staž, kategorija koja također ne postoji, pa bi to bio npr. 40 godina radnog staža i plaćenih doprinosa, a naš vrli domoljub bi sve to obračunao retroaktivno. Kakav Mrsić? On je mala beba prema Budimiru. Mrsić samo razdvaja mirovine po čudnim kriterijima, a Budimirovi kriteriji će biti jasni i transparentni. Nešto kao konačno rješenje za umirovljenike. (Jasna A. Petrović)