UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 EUROPSKE INICIJATIVE: BESPLATAN JAVNI PRIJEVOZ ZA STARIJE? 

Izolirani i zaboravljeni ili aktivni i mobilni 

 

Piše: Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a 

  • Kroz razvijeniji i subvencionirani javni prijevoz, osobito za starije osobe, dokida se socijalna isključenost svakog petog stanovnika Europske unije, poboljšava zaštita okoliša, zaposlenost, te ukupan gospodarski razvitak

            Hrvati sve više stare, jednako kao i većina stanovnika Europske unije. Što su stanovnici stariji, to je njihova potreba za organiziranim javnim prijevozom veća. Bez javnog prijevoza bilo bi gotovo nemoguće organizirati odgovarajuću mobilnost starijih, osobito ako ne žive u gradovima.

            Danas su na tisuće starijih osoba izolirane u svojim malim mjestima, socijalno isključene, zarobljene u vlastitim kućama, i to samo zato što diljem Europe odumire javni prijevoz, koji postaje preskup i neefikasan. I u Hrvatskoj je sve uobičajenija pojava da se ukidaju brojne autobusne linije, osobito izvan tzv. školskih linija, pa tako stari ostaju zaboravljeni i zanemareni.

            Hrvatske željeznice, kao javno poduzeće, nude više povlastica za putovanja, a umirovljenici i osobe starije od 60 godina koje su hrvatski državljani sa stalnim prebivalištem u RH te njihovi bračni partneri kada putuju s njima imaju popust od 30% za neograničen broj jednosmjernih ili dvosmjernih putovanja u 1. ili 2. razredu vlakova svih vrsta na relacijama duljima od 25 km.

            Mnogi (privatni) autoprijevoznici uveli su popuste za putnike starije od 60 ili 65 godina ili članove umirovljeničkih udruga (Matica, Sindikat umirovljenika) od 20, 25, 30 ili čak 40 posto. Primjerice, riječki Autotrans daje popust od 20 posto za sve starije od 60 godina. Ima i prijevoznika koji ne daju takve povlastice, pa je važno prije kupnje karte zatražiti detaljnu informaciju od prodavatelja ili prethodno putem interneta. SUH ima kvalitetan ugovor s Čazmatransom te Brionima, a pregovara i s drugim prijevoznicima.

            Lokalni/gradski prijevoz kako gdje

           U Zagrebu, primjerice, pravo na besplatnu godišnju pokaznu kartu ZET-a imaju umirovljenici čiji su ukupni prihodi jednaki ili manji od 3.200,00 kn mjesečno, te osobe koje su starije od 65 godina života, a nisu korisnici mirovine, a čiji su ukupni prihodi jednaki ili manji od 3.200,00 kn mjesečno. Zahtjev s dokazima potrebnima za ostvarivanje prava podnosi se u Odjelu za socijalnu skrb. Međutim, povlasticu imaju i umirovljenici koji imaju više mirovine, jer svoju karticu mogu mjesečno puniti sa samo 120 kuna, a voziti se prema potrebi i želji.

            U Slavonskom Brodu, primjerice, žene starije od 60 godina i muškarci stariji od 65 godina imaju pravo na subvencionirani prijevoz ako su im mirovine niže od 2.500 kn mjesečno. U Osijeku je 65+ kartice „D“ besplatna za I. i II. zonu (za umirovljenike i osobe starije od 65 godina s mirovinom/primanjima do 1.000,00 kuna), a npr. kartica „A“ košta mjesečno 140 kn za one s mirovinama višim od 3.000 kn. U Zadru besplatan gradski prijevoz je osoba starijih od 65 godina bez mirovine, te s mirovinama do 2.500 kn. U Dubrovniku građani stariji od 65 godina se besplatno voze Libertasom (odnosno uz nisku participaciju), ali u Solinu čak i oni bez primanja ili s primanjima do 1000 kn mjesečno moraju uplatiti barem jednokratno 200 kn. U Šibeniku, gdje su do ove godine sve osobe starije od 65 godina imale besplatan prijevoz, sada je to ograničila na one koje nisu ostvarile pravo na mirovinu, umirovljenici stariji od 65 godina s mirovinom manjom od 2.500 kuna te oni mlađi od 65 s mirovinom ispod 1.800 kuna.

            Tako je to od grada do grada, od općine do općine, različito. Doista je neshvatljivo da ne postoji standardizirana linija siromaštva na razini cijele zemlje, ili godišnje utvrđena na razini gradova ili županija, jer ovako to ovisi o dobroj volji gradonačelnika. Tako je npr. Raša odlučila ukinuti subvenciju prijevoza umirovljenicima do Labina, te umjesto toga održala feštu na kojoj su se natjecali i u jedenju pašte bez ruku!

            Dob kao glavni kriterij

            Kako je to u drugim zemljama Europske unije? U Mađarskoj je javni prijevoz za starije od 65 godina u potpunosti besplatan, a u Italiji autobusi u nekim općinama besplatni su za starije od 70 godina. Ozbiljnije redukcije cijena za starije osobe praksa su u Engleskoj, Italiji, Belgiji, Francuskoj, Španjolskoj, Luxembourgu, Nizozemskoj… Neke su zemlje naklonije mobilnosti starijih osoba, poput Španjolske gdje popusti variraju od 25 do 40 posto na vlakovima, a čak 50-80 posto na gradskim i prigradskim autobusima, te 20% na brodovima.

            Nevjerojatno da u Belgiji ovisi u kojem ste nacionalnom dijelu, jer u Flandriji autobusi i tramvaji su besplatni za starije od 65 godina, dok u Valoniji karte postoje senior tarife ako se  uzima povratna karta za isti dan, ali uz određenu subvenciju. Italija je živa zbrka, kao i u drugim administrativnim pitanjima. Tako su povlastice za seniore različite od regije do regije, jednako kao i u Velikoj Britaniji. No na Cipru 50 posto je popust starijima na svim gradskim i međugradskim linijama, a na Malti 33 posto na javnim autobusima.

            Portugal ima također donekle unificirani popust od 50% na svim vlakovima, a 25% na gradskim i međugradskim autobusima. Nizozemska ima popuste za starije na vlakovima i brodovima od 40%, ali sva ostala lokalna prava ovise o – lokalnim vlastima. U Francuskoj se kupuje senior-karta sa 25 do 50% popusta.     

Mnogi se zalažu i za redukciju cijena za starije u avionskom prijevozu, što do sada nije ušlo u svakidašnju praksu, no i to je pitanje vremena.

            Stariji van samo ujutro?

            Dakle, šetnjom po europskim zemljama, vidljivo je da se u pravilu povlastice odnose na starije od 65 godina, no u Francuskoj, Luxembourgu, Malti i Nizozemskoj čak i na 60 godina, dok je na Cipru to pravo svih umirovljenika.

            U većini zemalja ne traži se nikakav drugi uvjet za povlasticu, već samo dob (Francuska, Španjolska, Belgija, Cipar, Malta, Luxemburg, Velika Britanija i Mađarska), dok se u Italiji i Portugalu, primjerice, traži i udovoljavanje prihodovnom cenzusu.

            Neki postavljaju i dodatne uvjete, pa tako u Nizozemskoj se popust odnosi samo ako se na put kreće iza 9 sati ujutro, a povlaštena karta seniora u Velikoj Britaniji vrijedi u radne dane od 9,30 do 23 sata te bez limita vikendom ili praznikom.

Suprotno tome, „reducirana“ karta u Belgiji se može koristiti poslije 9 h ujutro tijekom radnog tjedna i ne može se koristiti preko vikenda ili ljetnih mjeseci. Ima i drugih uvjeta; npr. u Mađarskoj postoji ograničen broj besplatnih putovanja za one od 62 do 65 godina; u Luxemburgu senior karta vrijedi samo za drugi razred itd.

            Pokrenuti europeizaciju subvencija

            FERPA/Europska federacija za umirovljenike i starije osobe provela je 2014. godine anketu među članicama i sa zadovoljstvom konstatirala kako subvencioniranje javnog prijevoza za starije osobe podržavaju ne samo organizacije umirovljenika, već i aktivni radnički sindikati, i to nerijetko bez ikakvih dodatnih kriterija osim dobi (Malta, Portugal, Luxemburg…). Većina ipak daju potporu, ali uz dodatni kriterij nižeg materijalnog statusa. Tako francuski CFDT prihvaća subvencije za starije u slučaju da imaju niske penzije.

            Rijetki su, pak, koji poput mađarskih sindikata, talijanskog UIL-a ili nizozemskih sindikata, zahtijevaju za sve starije od 65 godina u potpunosti besplatan javni prijevoz. Vlade, naprotiv, traže da se zbog krize takve subvencije ukidaju ili barem smanjuju, no oprezne su s direktnim rezovima, jer bi time bitno povećali stopu rizika od siromaštva starijih osoba.

            Mobilnost kroz besplatni ili subvencionirani javni transport omogućava bolju uključenost u društvo i dokida sve prošireniju izolaciju starijih, potvrđuju iz Velike Britanije, Belgije, Španjolske, a osobito španjolska sindikalna središnjica CC.OO, koja naglašava kako se kroz razvijeniji i subvencionirani javni prijevoz poboljšava zaštita okoliša, zaposlenost, te ukupan gospodarski razvitak. K tome dodaju kako bez subvencioniranog javnog prijevoza slabi i potrošnja starijih građana.

             Manje zagađenosti, više mobilnosti

            Mnoge su zemlje svjesne takvih faktora, pa Malta naglašava kako su zbog ukupnog ekonomskog potencijala uveli javne potpore za privatne prijevoznike koji primjenjuju subvencije za starije. U Velikoj Britaniji su zabrinuti zbog tzv. korporatizma, tj. vrlo negativnog odnosa privatnih korporacija spram bilo kakvih popusta u prijevozu.

            Talijanski najveći sindikati CGIL i UIL zalažu se da FERPA pokrene inicijativu za svojevrsnu europeizaciju subvencija za starije građane, s temeljnim ciljem dokidanja njihove socijalne isključenosti. I većina drugih centrala traži od FERPA-e da pokrenu kampanju u EU za promicanje javnog prijevoza, te time osnaže zdravi okoliš kroz smanjivanje visoke stope zagađenja  privatnim prijevozom, kao i zbog dobrobiti i mobilnost sada već svakog petog stanovnika te dobne skupine.

            Hoće li se standardizaciji subvencija za starije u javnom prijevozu prilaziti od polazišta da npr. svi stariji od 65 godina imaju pravo u svim zemljama EU ista prava neovisno o razini prihoda ili će se zadržati većinski princip uzimanja kriterija razine dohotka pojedinca? Neosporno ostaje kako investiranje u socijalne i ljudske resurse ne samo da koristi onima u koje se investira, već i poticajnim ekonomskim učincima.