UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Opasne tendencije u mirovinskom sustavu

Piše: Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

U odgovoru na poziv Ureda pučke pravobraniteljice za dostavu podataka i stajališta za izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. godinu koji će se podnijeti Saboru RH, Sindikat umirovljenika Hrvatske  je 26. siječnja dostavio opširne ocjene pojavnosti koje ugrožavaju prava umirovljenika  starijih osoba, s opisom primjera.

SUH je posebno upozorio na dvojbene i opasne tendencije u odnosu  na starije osobe kroz sve vidljiviju individualizacija rizika starosti i bolesti, siromaštva, nezaposlenosti, jednoroditeljstva, samačkih domaćinstava, ekonomske deprivacije itd., zamjetnu kroz trend umanjivanja odgovornosti države za dostojanstven život i socijalnu uključenost svojih starijih građana u većini segmenata socijalnih, mirovinskih, zdravstvenih itd. politika.

Druga vidljiva tendencija je svojevrsna familizacija – međugeneracijska solidarnost i dijeljenje odgovornosti unutar obitelji za rizike starosti, bolesti itd. Naime, Hrvatska od Ustava, preko Obiteljskog zakona, do drugih propisa, obvezuje djecu starijih osoba da moraju skrbiti o ekonomski depriviranim starijim precima (roditelji, djedovi i bake), što u poljuljanoj ekonomiji njih dovodi do rizika siromaštva.  S druge strane, sve češće se ovršuju mirovine baka i djedova zbog toga što njihova djeca ne plaćaju alimentaciju za svoje potomke.

Primjetna je i snažna decentralizacija prava – kao posljedica koje bujaju razlika s osnova prebivališta, tako da se na udaljenosti i od po desetak kilometara neka prava ne ostvaruju ili u bitno manjem opsegu, a da se u pravilu ne jamči minimalni standard u tim pravima.

Ekonomska zloupotreba starijih osoba sve je vidljivija pojavnost,  nerijetko kroz različite pravne forme (npr. ugovor o dosmrtnom i ugovor o doživotnom uzdržavanju, te kroz oporuke, prodajne i darovne ugovore), kao i drugi oblici nasilja, a o čemu nema evidencija, istraživanja niti statistika.

Bez prava na suodlučivanje

U Hrvatskoj su starije osobe zakinute za mogućnost participacije u suodlučivanju odnosno bez utjecaja na propise i politike. Činjenica je da nema javnih rasprava dostupnih za starije osobe već samo preko Interneta ili ograničenog broja tribina odnosno okruglih stolova. Isključenost prati i neuvažavanje starijih u  procesu odlučivanja te neprihvaćanje inicijativa za izmjene zakona i strateških dokumenata (Sindikat umirovljenika Hrvatske uputio je inicijative za izmjene i dopune sljedećih zakona ili se uključivao u javnu raspravu: Ovršni zakon, Zakon o doprinosima, Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o obveznim mirovinskim fondovima, Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima, Zakon o dohotku, Zakon o sigurnosti prometa na cestama, Zakon o obveznim odnosima).

Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe rijetko na dnevnom redu ima zakone i dokumente za prethodnu raspravu  ili davanje mišljenja, a u zapisnicima se prema uputi ministra više ne navode udjeli u raspravi i prijedlozi predstavnika umirovljenika. Nadalje, s izuzetkom Upravnog vijeća HZMO-a, umirovljenici odnosno starije osobe nisu uključeni u druga nacionalna, županijska i lokalna tijela (npr. Upravno vijeće HZZO), a rijetki gradovi i još rjeđe županije imaju povjerenstva za umirovljenike i starije osobe. Stoga bi bilo preporučljivo uvesti institut posebnog pravobranitelja za starije osobe.

Dvoličnost javnih istupa i politika

Kad je riječ o mirovinskom sustavu i ekonomskim pravim umirovljenika, u javnosti nije omogućeno raspravljati o modelu mirovinskog sustava, zbog snažne kontrole medija i podređenosti bankama. Primjerice, zaustavlja se svaka rasprava o drugom mirovinskom stupu obvezne kapitalizirane štednje, iako je neosporno da je takav sustav promašen (nisu ga prihvatile Češka i Slovenija, ukinule su ga Poljska, Slovačka i Mađarska; sada o njemu pokreće raspravu čak i Bugarska). Utjecaj bankarskog sektora na kreiranje dijela mirovinskih propisa je evidentan.

Primjetna je dvoličnost javnih istupa i politika – inzistira se na štednji u drugom mirovinskom stupu, iako je dokazano hrvatskom praksom kako su mirovine niže ako se isplaćuju iz dva stupa, nego samo iz prvog stupa, a istodobno se  nagovara djelatnike s beneficiranim stažem da istupe iz drugog stupa i prijeđu samo u prvi, i to zato što oni nisu poželjna skupina za bankarsku industriju.

U mirovinskim propisima nema dovoljno elemenata solidarnosti i redistributivnosti u prvom javnom mirovinskom stupu, pa je neosporno da, među inim, treba uvesti minimalnu mirovinu, koja bi bila viša od buduće linije siromaštva i državne naknade za starije; zatim kompenzacijske mjere za besplatni rad u skrbi o  starijima, djeci, invalidima.

Korisna izmjena je uvođenje mogućnosti zapošljavanja umirovljenika do pola radnog vremena bez obustave mirovine, no nedopustivo je isključivanje prijevremenih umirovljenika iz prava na takav rad.

U području reguliranja doprinosa potrebne su brojne izmjene: treba uvesti unifikaciju najniže osnovice za plaćanje doprinosa na razini minimalne plaće (sada postoje nepotrebni brojni izuzeci); povećanje najviše osnovice za plaćanje doprinosa, jer se računa samo na bazi 47.658 kn mjesečno, čak i ako je isplaćena desetostruko viša plaća); vratiti oduzetih 5 posto doprinosa za drugi stup i za prvi stup međugeneracijske solidarnosti izdvajati 20 posto; uvesti dobrovoljni drugi mirovinski stup; teret mirovinskog i zdravstvenog doprinosa najmanje ravnomjerno podijeliti na radnike i poslodavce itd.

Diskriminirane su ranjive skupine

Osobito je ozbiljan problem izostanak rodnog aspekta mirovinskih propisa, pa je tako promakla idiskriminacija žena uvođenjem instituta mirovine temeljem dugotrajnog staža zbog čega je SUH podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti.

Diskriminirani su svi umirovljeni prema posebnim propisima, jer se njihove mirovine izračunavaju temeljem netransparentnih koeficijenata, te se mirovine usklađuju s posebnim uvjetima u odnosu na tzv. radničke umirovljenike.

Diskriminirani su umirovljeni branitelji – jer se temeljem novog zakona njihove mirovine neće redovito usklađivati u najvećem dijelu, jer su, što je logično, najčešće išli u rat kao mlađe osobe bez ikakvog radnog staža; time se dugoročnije gledano, smanjuju njihova mirovinska prava zbog neusklađivanja mirovina.

Diskriminirane su žene jer imaju isprekidane karijere i manje plaće, pa su one najveći gubitnici u kontributivnim sustavima koji imaju ograničenu, iz poreza i doprinosa financiranu, redistribuciju mirovinskih prava, tako da svoje siromaštvo prenose u umirovljeničko razdoblje (prosječna ženska mirovina je za 18 posto niža od mirovine muškarca).

Krik s dna bijede

Kad je, pak, riječ o sustavu socijalne potpore, dovoljno govori podatak da je Hrvatska na trećem mjestu liste članica EU po siromaštvu starijih osoba, te da je prema Global  AgeWatchu za 2014. prema društvenim i ekonomskim prilikama starijih zauzela vrlo nisko 67. mjesto na ljestvici od 96 zemalja, spustivši se za 26. mjesta u odnosu na prethodnu godinu. 

Stoga je potrebno provođenje istraživanja siromašenja i socijalne isključenosti, osobito s rodnog aspekta; utvrđivanje linije siromaštva i upotreba iste kao cenzusa u svim socijalnim pravima; uvođenje državne naknade za starije od 65 godina (trenutno više od 120.000 osoba u toj dobnoj skupini je bez ikakvih prihoda). Hrvatska nema strategiju dugoročne skrbi, a u Strategiji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u RH gotovo i nema posebnih mjera protiv siromaštva starijih.

Domovi za „bolesti starenja“

SUH je Ured pučke pravobraniteljice, te tim putem i Sabor RH, izvijestio i o brojnim problemima i vezanima uz stanovanje starijih osoba, zahtijevajući povećanje smještajnih kapaciteta u domovima barem do EU prosjeka; kategorizaciju domova i uređeni sustav cijena („zvjezdice“); uvođenje subvencioniranje korisnika, a ne kreveta u domu (osobni vaučer), čime bi se u sustav subvencija indirektno uključili i privatni domovi; sufinanciranje boravka, a ne samo terapije u lječilištima; hitno uvođenje specijaliziranih domova ili depandansa za „bolesti starenja“ (Alzheimer, Parkins, MPS itd.); sustav „dnevnih boravaka“ pri domovima i izvaninstitucionalno; razvijanje izvaninstitucionalne skrbi za starije u vlastitom domu (geronto-domaćice, volonteri); civilni nadzor nad sustavom skrbi za starije osobe (osobito privatni domovi, udomitelji); razvijanje sustava potpore civilnim organizacijama za različite oblike skrbi; poticanje sustava volontiranje; hitno stvaranje sustavai psiho-socijalne potpore za dostojanstveno umiranje (palijativa) te razvijanje hospicija (trenutno samo dva u okrilju crkve)…

Obrana javnog zdravstva!

SUH zagovara i očuvanje sustava javnog zdravstva, te se protivi isključivoj individualizaciji rizika bolesti, što bi dovelo do velikih socijalnih razlika u realizaciji zdravstvenih prava. Hrvatska mora jamčiti pravo na zdravstveno osiguranje svim svojim građanima.

Drži se potrebnim ukinuti dodatno zdravstveno osiguranje za umirovljenike, i od jedan i od tri posto, kao neopravdanog nameta, što su obećavale dosadašnje vlade, a neophodno je povisiti cenzus za oslobađanje od plaćanja za dopunsko osiguranje na razinu linije siromaštva; smanjiti liste čekanja tako da uputnice vrijede i u privatnim zdravstvenim subjektima; utvrditi prioritetno primanje starijih osoba s određenim dijagnozama; jamčiti pravo na kućnu njegu svima potrebitima, neovisno o lokaciji stanovanja.

Važno je jasno zakonski definirati međuodnos privatnog i javnog zdravstva, ukinuti mogućnost priziva savjesti u javnim ustanovama.