UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OSVRT: HRT pretplata za siromašne - upola?

Još početkom travnja 2009. godine HSU je Saboru uputio prijedlog prema kojem bi umirovljenička domaćinstva radijsku i televizijsku pristojbu plaćala u jednakom postotku kao i do sada, 1,5 posto, ali ne od prosječne neto plaće, već prosječne mirovine.

Način naplate pristojbe smatrali su nepravednim uzmemo li u obzir činjenicu da je prosječna neto mirovina iznosila svega 41,08 posto plaće. Predsjednik HSU-a Silvano Hrelja tada je upozorio kako je prosječna mirovina u čak 14 županija niža od državnog prosjeka te da u pet županija umirovljenici u prosjeku primaju manje od 1.800 kuna mirovine. No taj socijalno osjetljiv i sasvim realan prijedlog tada nije naišao na simpatije u zastupničkim klupama, te je odbijen uz objašnjenje kako Sabor ne može krojiti posebna pravila koja bi se odnosila samo na umirovljenike.

Sredinom studenog prošle godine HSU je ministrici kulture Andrei Zlatar Violić uputio zastupničko pitanje, koje je glasilo „Zašto se i kod plaćanja HRT pristojbe za umirovljenike ne primijeni isti cenzus za umirovljenike samce i člana obitelji koji postoji kod plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja i tako olakša život najugroženije skupine umirovljenika s vrlo niskim mirovinama?“ Iako se ministrica Violić složila da, uz nezaposlene, u najugroženiju skupinu spadaju i umirovljenici s niskim primanjima, te već nakon nekoliko dana u medijima najavila skoru objavu nove medijske strategije s tri modela naplate pristojbe, od najavljene strategije još uvijek ni „s“.

Stoga se HSU ponovno obratio Saboru te 14. srpnja u saborsku proceduru poslao svoj prijedlog dopune Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. U predloženoj dopuni stoji kako bi se smanjenjem postotka s 1,5 na 0,75 ostvarila pravednija naplata HRT-ove pristojbe, te bi vlasnici radio ili tv  prijamnika koji ostvaruju prihod niži od prosječne plaće sada umjesto 80, pristojbu plaćali 40 kuna. Iako bi niža pristojba smanjila ukupan godišnji prihod HRT-a za oko 150 milijuna kuna, to je približan iznos koji je HRT u prošloj godini potrošio na prisilnu naplatu putem odvjetnika, ovrha i svojih kontrolora.

Tako se naplata radio i televizijske pristojbe u odvjetničkim uredima pretvorila u odličan biznis. Obveznicima plaćanja pristojbe koji svoj račun nisu podmirili na vrijeme na adresu najprije stigne opomena od HRT-a, a ako i nakon nje obveznici ne plate zaostale račune, stiže im ovršni prijedlog. HRT godišnje provede oko 100.000 ovršnih prijedloga nad svojim pretplatnicima. No što je s bakom koja ima mirovinu od 1.200 kuna i kojoj se iz razumljivih razloga dogodi da ne može platiti nekoliko računa, pa joj se na njih nagomilaju još i kamate i troškovi ovrhe, a kako ni njih ne može platiti, oduzima joj se ionako skromna imovina?

Kad je već nacionalna medijska kuća osnovala inkviziciju za neplatiše svoje pristojbe, mogla bi se isto tako latiti posla i ozbiljno pozabaviti podizanjem kvalitete svog televizijskog programa, na kojeg se i prečesto žale ne samo njihovi stariji platiše. No javnoj televiziji zakon omogućava da vas goni bez obzira kakvu kvalitetu usluge isporučivali, a na vama je da platite. Stoga je za sada jedino rješenje da se našim najsiromašnijim sugrađanima, mahom umirovljenicima, konačno smanji naplata pristojbe, pa kad već u mnogočemu oskudijevaju - nek' im barem ostave televiziju.