UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

VOZAČKE DOZVOLE – I KAKO IH IZGUBITI

Oštećena 221 tisuća vozača starijih od 65 godina

Tek usvojene izmjene Zakon o sigurnosti prometa na cestama hitno moraju na popravni:
 
- jer je bezrazložno usvojen po žurnom postupku, bez javne rasprave, a internetska je usred ljeta trajala 5 dana, čime se starijim osobama uopće nije omogućilo sudjelovanje
- jer se diskriminira vozače s osnova dobi, te im se stavlja novi financijski teret obveznih zdravstvenih pregleda
- jer su mladi vozači, a ne stari, najrizičnija skupina, pa nije ni bilo stručnog uporišta za smanjivanje „dozvoljene dobi“ sa 80 na 65 godina!
 

Izaslanstvo Sindikata umirovljenika Hrvatske 3. rujna je na razgovoru u Uredu pučkog pravobranitelja, među glavnim pitanjima, izložilo o najnovijim izmjenama Zakon o sigurnosti pometa na cestama kojima se najdirektnije diskriminira osobe starije od 65 godina. Od ove institucije zatraženo je da hitno poduzme sve potrebne mjere kako bi se, unatoč usvajanju zakonskih izmjena od strane Hrvatskog sabora 15. srpnja, sporne odredbe što hitnije uputile na popravak. Jer. ovaj najbrži od svih zakona stupio je na snagu već 5. kolovoza!

Naime, sve uobičajenijom manipulativnom strategijom pri donošenju zakona, Ministarstvo unutarnjih poslova je u sred ljeta, nakon žurnog postupka, ujedinivši prvo i drugo čitanje, te preskačući bilo kakav dijalog s relevantnim skupinama na koje se izmjene odnose, bitno umanjilo prava starijih osoba, na način da je novim Zakonom o sigurnosti prometa uveo dobnu granica za produljenje vozačke dozvole uz obavezni liječnički pregled – spustivši je sa sadašnjih 80 godina na samo 65 godina.

Naime, u Zakonu iz 2004. godine, čl. 222, t.3, pisalo je: „Vozačka dozvola izdaje se s rokom važenja do 80 godine života vozača, a mijenja se svakih deset godina!, a „nakon navršenih 80 godina života vozačka dozvola se izdaje na rok označen u liječnikom uvjerenju, a najduže na pet godina“. Kasniji, do nedavno važeći Zakon je bio još liberalniji, pa je dokinuo ikakvu dobnu granicu, te uveo samo kriterij zdravstvenog stanja na način da je propisivao da se „prilikom produljenja vozačke dozvole vozač nije dužan podvrgnuti zdravstvenom pregledu za vozača“ osim u slučaju da je obveza zdravstvenog pregleda utvrđena pri izdavanju dozvole.

Izmjena bez obrazloženja

Kako je obrazložena takva diskriminativna izmjena? Nevjerojatnom rečenicom koja nema ni glave niti repa: „Nelogično je da prilikom prvog ishođenja vozačke dozvole osoba mora priložiti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti koje nije starije od 6 mjeseci te ako u tom zdravstvenom uvjerenju nema ograničenja ne mora više praktički do duboke starosti prilikom produljenja vozačke dozvole prilagati zdravstveno uvjerenje, iako je s protekom godina zdravstveno stanje osobe podložnije promjenama.“ Čisti primjer neosnovane i neobrazložene izmjene zakona (argument „nije logično“, je apsolutno smiješan), ali koja za posljedicu ima diskriminaciju ogromnog broja vozača s osnova dobi.

U izmjenama istog zakona 2004. godine vrlo analitički je pripremljena podloga za zakonske izmjene, a iz koje je vidljivo da osobe starije od 65 godina nisu te koje su rizičnije u prometu, već su to mladi, motociklisti, biciklisti, pijanci i narkomani. Iz te kvalitetne analize proizašla su i utemeljena zakonska rješenja. Ovoga puta, ništa od analiza. Nekom se nešto učinilo nelogičnim, pa ponizi i ošteti  221.000 vozača starijih od 65 godina! Ludnica.

Pet dana interneta za stare

Drugo, zanimljivo je kako su starije osobe zakinute i u pravu na sudjelovanje u javnoj raspravi kao zainteresirana strana. Prvo, zakon je usvojen bez stvarne javne rasprave, odnosno na način da je na stranicama MUP-a otvoren tzv. savjetovanje sa zainteresiranom javnošću objavom Nacrta prijedloga zakona, a pošto je poznato da su osobe starije od 65 godina masovno kompjutorski pismene, stari su tih pet dana navalili na Internet i srušili cijeli sustav svojim brojnim primjedbama. Malo sutra. 

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću trajalo je od petka, 13. lipnja, do petka 20. lipnja, odnosno  punih pet dana. Istinito, tužno i sramotno.

Lažno usklađivanje

Autori izmjene zakona pravdaju usklađivanjem s pravnom stečevinom EU: „Predloženim izmjenama i dopunama Zakon o sigurnosti prometa na cestama se usklađuje s pravnom stečevinom Europske unije odnosno s Provedbenom Direktivom Komisije 2014/37/EU, od 27. veljače 2014. o izmjeni Direktive Vijeća 91/671/EEZ u pogledu obavezne uporabe sigurnosnih pojaseva i sustava sigurnosnog vezivanja djece u vozilima.“

Točno, EU traži da se bolje zaštite djeca u prometu i to je jedino usklađivanje. Ovako se stvara lažni dojam kako je EU zatražila do hrvatski penzići, iako žive sve dulje, mogu voziti – sve kraće. Apsolutno nedopustivo.

Vozačke za bogate?

Pauperizirani hrvatski umirovljenici s prosječnom mirovinom od 2.200 kn, te treći po siromaštvu u EU, od sada će morati od 65. godine na dalje redovito na obnovu vozačke dozvole uz kompletan zdravstveni pregled od prosječno 450 kn, 20 kuna biljega, utrošak vremena na prijevoz i čekanje.

Posljedica diskriminacije za 221.000 vozača starijih od 65. godina je mjerljiva i u kunama i bespotrebno potrošenom vremenu i zdravlju. Naime, hodanje po ordinacijama, osim novčane strane, ima i moguće zdravstvene posljedice. U saborskoj raspravi rijetki su zastupnici uopće postavili pitanje troška. Što i bi kad ne mogu osjećati prirodno suosjećanje s vozačkim siromasima. Posljedica? Siromašniji umirovljenici neće si moći priuštiti obnovu vozačke dozvole, pa i uz posljedicu bitno smanjene mobilnosti.

Automatizam ili „osobni“ liječnik?

Pitamo se u SUH-u koliko godina ima autor ili autorica ovih izmjena zakona, kad smatra da državu treba štititi od opasnih umirovljenika na cestama već od 65. godine života? I tko to kontrolira takve ambiciozne činovnike, jer onda takva glupost ne bi prošla u zakonu u godini kad smo uveli obvezu rada do 67. godine života. Kako možemo očekivati da ljudi budu sposobni raditi, često i delikatne poslove, a ne očekujemo da su u stanju voziti?

Drugo, zar se nije moglo propisati obvezu liječnika opće prakse, koji najbolje poznaje zdravstveni status „svog“ pacijenta, da u slučaju takve prosudbe iniciraju zdravstveni pregled kod obnove vozačke dozvole? Ali i tada samo temeljem zdravstvenog statusa, a ne temeljem dobi.

Umirovljeničke udruge, svaka na svoj način, inicirale su hitne izmjene – izmjena zakona. Matica je objavila „javni prosvjed“, Hrvatska stranka umirovljenika obećava davanje izmjena sporne diskriminacije u saborsku proceduru, a Sindikat umirovljenika planira pokrenuti ocjenu ustavnosti. U nadi da neće trebati, da će se diskriminacija zaustaviti, a svima oštećenima u međurazdoblju uputiti isprika i vratiti novci.

(Jasna A. Petrović)