UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

I UMIROVLJENICI SU SREDNJA KLASA: Povećajte im porezni odbitak!

Piše: Jasna A. Petrović

Ministarstvo financija misli da starije osobe ne mogu pripadati srednjoj klasi koju ova Vlada želi ojačati. Ministar diskriminira umirovljenike.

Kad je Ministarstvo financija na inicijativu tek izabranog ministra Borisa Lalovca početkom ljeta pokrenulo raspravu o mogućem ukidanju najveće porezne stope od 40 posto i povećanje neoporezivog dijela dohotka s 2.200 na 2.600 kuna, s ciljem oživljavanja potrošnje srednjeg sloja, krenula je burna rasprava u medijima.

Dok su sindikati bili i za i protiv, tražeći uključivanje mjera za siromašne, a liberalni stručnjaci navijali za bogaćenje bogatih, Sindikat umirovljenika Hrvatske je 16. srpnja uputio službenu inicijativu za istovremeno povećanje osobnog odbitka umirovljenika s 3.400 na 3.800 kuna. Naime, umirovljeničke udruge su još 13. veljače 2013. godine na prijedlog SUH-a usvojile polazišta od 23 točke, među kojima je u točki 18. izrijekom zatraženo povećanje neoporezivog dijela mirovine sa sadašnjih 3.400 na 3.800 kuna. Zatražili smo, dakle, da se članak 36. st 1. Zakona o porezu na dohodak izmijeni sukladno takvom prijedlogu.

Iako su polazišta umirovljeničkih udruga još prije godinu i pol dostavljena Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, tamo su samo uredno – arhivirana. Dok smo mi još tada zagovarali jačanje srednjeg sloja, svjesni da bez potrošnje nema niti poticaja proizvodnji, ovoj je Vladi trebalo previše izgubljenog vremena da dođe do iste „ideje“.

Umirovljenici nisu politički opasni?

No, na tom novom putu u borbi za porast društvenog proizvoda i posustale potrošnje, netko je zaboravio – starije osobe. Oni koji su takvu inicijativu pokrenuli, sada su ležerno marginalizirani. Zašto? Zato što ih se diskriminira na osnovu dobi, zašto što ih se percipira kao društveni teret; jer se starije osobe vidi samo kao potencijalne korisnike socijalne pomoći; jer Vlada drži da su umirovljenici skupina koja ne može pružiti veliki otpor i politički nije opasna, pa ju se može olako diskriminirati i isključivati; zato što ne pripremaju stručne podloge i ne provode demokratske procedure u predlaganju i donošenju političkih mjera. Puno toga zašto.

Međutim, ministar Lalovac nije bio na nastavi onoga dana kada su imali lekciju iz bontona iliti građanskog odgoja. Tako se nije smatrao dužnim odgovoriti na službenu inicijativu jedne reprezentativne udruge.

SUH je stoga 26. kolovoza krenuo i s medijskom kampanjom, objašnjavajući da i dio umirovljenika pripada srednjoj klasi, te da ih se ne može isključiti iz mjera koje se pozivaju na njeno jačanje. Jer, Vlada je u nečemu u pravu. Imati srednju klasu je stvar političkog izbora društva, a to je izbor koji mora učiniti ova Vlada, jer će u protivnom samo biti pogrebnikom leša srednje klase kao učinka prethodnih vlada.

Propadanje srednje klase i brojčana prevlast nižih slojeva imat će dalekosežne posljedice po razvoj i budućnost Hrvatske. Društveni sloj koji bi trebao biti »kičma« hrvatskog društva i oslonac njegovog razvitka ubrzano propada i siromaši, istodobno je zamjetno poboljšanje položaja najviše klase i menadžera, a poznato je da države s većim udjelom srednje klase imaju tendenciju bržeg i stabilnijeg rasta. Poznato je kako su upravo stariji građani stup potrošnje, pouzdani i vjerni potrošači. To su naučili čak i veliki šoping centri, ali ne i Vlada.

I penzići na posao!

U Hrvatskoj je u tranzicijskom periodu došlo do preraspodjele društvenog bogatstva, pri čemu se manji dio zajednice dokopao većine bivšeg društvenog vlasništva, dok većina preostalog stanovništva živi skromno i jedva namiruje svoje osnovne životne potrebe. Ministru je dobro poznato koliko ima blokiranih računa građana, među kojima su i brojne starije osobe.

Bivši predstavnici tradicionalne srednje klase morat će raditi dodatne poslove kako bi mogli plaćati stanarinu i troškove života. Nitko u društvu neće imati vremena za život izvan rada, jer ćemo imati tri ili četiri posla samo da bismo preživjeli. Umirovljenicima je također „omogućeno“ raditi, kako bi prestali biti teret nezaposlenim i osiromašenim radnicima. U tom novom društvu srednja klasa uopće neće postojati, a stariji ljudi će biti posve ležerno izgurani na društvenu marginu. Uostalom, to nam je pri usvajanju Zakona o radu obećao jedan drugi ministar, objasnivši kako je prošlo vrijeme 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati sna, od kolijevke pa do groba.

Sjećate li se vremena kada su radnici bili srednja klasa i kupovali vikendice koje sada nitko ne želi i ne može kupiti, a tajkunaši sebi biraju elitne vile i bazene. Srednji sloj u razvijenim zemljama čini oko 60 posto stanovništva i temelj je razvoja svake zemlje. U njega se svrstavaju kvalificirani radnici,  sitni poduzetnici, obrtnici, liječnici, profesori, znanstvenici, učitelji, uopće osobe višeg obrazovanja, administrativci, radnici u trgovačkim centrima. I jednako važno za ministra: srednja klasa je generator potrošnje, u njenom okrilju se vrlo često rađaju nove ideje i pokreću novi poslovi.

Putovnica za srednju klasu – bez starijih

U Hrvatskoj samo oko 10 do 15 posto građana čini srednji sloj, 200.000 su bogati, 90 posto siromašni – umirovljenici, nezaposleni, učenici, studenti... I dodajmo heretičku istinu kako su naši umirovljenici najsiromašniji na području zemalja bivše Juge, a u Europi odmah iza Cipra i Bugarske. Sve to ograničava naše snove i snove naše djece i unuka.

Dakle, ministar financija Boris Lalovac najavio je povećanje neoporezive osnovice s 2.200 na 2.600 kuna, što bi radnicima koji mjesečno zarađuju oko 4.500 kuna na ruke i manje donijelo povišicu od 24 do 48 kuna, dok bi radnici koji mjesečno na ruke prime od 4.500 do 7.000 kuna “profitirali” od 78 do 152 kune, a najveći dobitak bi dobili oni koji mjesečno zarađuju oko 12.000 kuna jer bi im plaća porasla za 750 do 900 kuna. Umirovljenim radnicima ministar nije naumio ništa dati. Njih je zaboravio.

Čak i ako zaboravimo na trenutak aktivne radnike čije su plaće između minimalne i prosječne i 90 posto umirovljenika čije mirovine su ispod visine prosječne plaće, kome se onda pišu putovnice za novu srednju klasu? To sigurno nisu siromašni, niti umirovljenici. Pokazalo se da će, ako bogatima ostane više novca od njihova dohotka i kapitala, oni više investirati i otvarati radnih mjesta. To može povećati potrošnju, ali ne i onu potrošnju koja povlači neku proizvodnju. U principu, taj novac ide u financijske spekulacije, koje ne podržavaju proizvodnju i zaposlenost, nego idu u kupnju luksuzne, neproduktivne robe, a ako se novac vrati umirovljenicima, oni će kupiti više lijekova ili tenisice za unuke i potaknuti proizvodnju.

Vrijeme je da se Hrvatska pokrene, a to neće ići bez snaženja srednjeg sloja, zaustavljanja pada potrošnje i dokidanja siromaštva. To neće ići bez umirovljenika i njihova potrošačkog potencijala.

Vrijeme je da Vlada „vrati“ umirovljenike i starije osobe u srednju klasu.