UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DRUGI MIROVINSKI STUP: Koju kategoriju rizika izabrati

U čemu je sličnost propagande u mirovinskoj reformi II. mirovinskog stupa s propagandom u pretvorbi i privatizaciji? Nema suštinske razlike nema. Ista ih je majka rodila.

Piše: Ivo Marijanović, predsjednik Odbora  SUH-a za mirovinska prava i sustav

Mirovinska reforma  pretočena je u zakonske okvire i za Vladu i Sabor očito je završena. Usvojeni su svi „potrebni“ zakoni koji kroje mirovinska prava iz drugog mirovinskog stupa, kako postojećih umirovljenika, tako i osiguranika koji će mirovinu ostvariti u budućnosti: Zakon o obaveznim mirovinskim fondovima, Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Zakon o mirovinskim društvima i Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima.

Kakvu će mirovinu dobiti? Tko doživi, vidjet će.

Hrvatski sabor donio je gore navedene zakone ne uvažavajući  pritom nikakve primjedbe, argumente i prijedloge socijalnih partnera, niti Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Predlagač je dopustio da se stajališta unesu na web stranicu Ministarstva rada i mirovinskog sustava i time je, kao, sve saslušao; time je, kao, organizirao „raspravu“ i zatim sve odbio i bacio u koš.

Nažalost, samo je Sindikat umirovljenika (i nešto malo je to učinila Stranka laburista) upozoravao,  na posljedice primjene novih zakonskih rješenja u  mirovinskom sustavu, kako u prvom a naročito u drugom mirovinskom stupu.  Sindikat umirovljenika nije problematizirao predložena rješenja „iz palca“, nego je podacima i analizama,  kao i usporedbama sa drugim zemljama,  ukazivao na pogubnost predloženih rješenja čije će posljedice dugoročno biti štetne, kako za umirovljenike tako i za državne financije. No, ova je Vlada slaba. Ova se Vlada boji bankarskog sektora koji mirovinskim fondovima upravlja u svoju korist, u korist svojih fond-menadžera i svoga portfelja.

Šteta i rizik

SUH je javno istupao sa svojim saznanjima Saboru, Vladi, Predsjedniku Republike, javnosti, kako dopisima, tako i preko svih pisanih i elektronskih medija. Ukazalo se na  štetan utjecaj primjene  modela obaveznog drugog mirovinskog II. stupa i to:

  • - šteta za postojeće umirovljenike (kroz smanjenje doprinosa  sa 20% na 15% za mirovine temeljne    na  generacijskoj solidarnosti (prvi mirovinski stup) čime nedostaje 5 do 10 mlrd. kuna  za isplatu aktualnih mirovina;
  • - šteta za buduće umirovljenike koji će mirovinu ostvarivati iz prvog i drugog mirovinskog stupa, čije će mirovine biti znatno niže od mirovina samo iz prvog mirovinskog stupa, i to za sve radnike/osiguranike čija je plaća niža od 1000€.
  • - šteta za državni proračun  kroz duplicirani trošak i to: jednom zbog umanjenja stope doprinosa prvog mirovinskog stupa (5%),  i usmjeravanja u drugi stup, a drugi puta radi  nedostatka tih sredstava za aktualne mirovine.          

Nažalost, podrške i razumijevanja nije bilo ni od velikih radničkih sindikata.Teško je shvatiti da se sindikati zaboravljaju boriti za radnike i kad odu u mirovinu. Zanima ih samo visina i sigurnost plaća, ali raspodjela izdvajanja iz plaća kao da im nije bitna. Neki čelnici središnjica čak su skloni javno podržati usvojeni model drugog stupa temeljen na interesima financijskog lobija i sadašnje vladajuće garniture, bez ijednog  relevantnog argumenta temeljenog na činjenicama. Neznanje ili interes?

Propaganda za novi model mirovinskog sustava odnosno drugi mirovinski stup slična je propagandi modela pretvorbe i privatizacije, s poznatim ishodom bogaćenja dvjestotinjak odabranih obitelji. I kod privatizacije i kod drugog mirovinskog stupa, predloženi model je zamotan u celofan prosperiteta, blagostanja i sigurnosti za radnike  i umirovljenike. Doduše ne odmah, nego u budućnosti. U pretvorbi  su to  bile dionice, za koje su se čak dizali i krediti, jer „želimo imati svoje vlasništvo koje će osigurati budućnost pokoljenjima“. Nakon što su tvornice propale, nema dionica, nema radnih mjesta, nema budućnosti.

Mađioničari iz pretvorbe

Pa gdje je nestala imovina? Imovina je u financijskom sektoru (sjetimo se da je prije nekoliko godina na mnogim ogradama bivših propalih i ovršenih poduzeća stajala tabla poznate banke iz sudskih procesa); imovina je kod pojedinih moćnika bliskih ondašnjoj političkoj vrhuški, „herojima pretvorbe i privatizacije“ - današnjim „tajkunima“ koji žive u vilama i dvorcima, a posluju s kreditima.

U čemu je sličnost propagande u mirovinskoj reformi II. mirovinskog stupa s propagandom u pretvorbi i privatizaciji? Nema suštinske razlike nema. Ista ih je majka rodila.

I danas čujemo samo hvalospjeve lobista (bilo bankarskih, bilo „plaćeničkih“). Govori se o brizi za vlastitu budućnost kroz plasman vlastitog stvarnog mirovinskog novca u dionice. Plasiranje stvarnog novca u virtualni.  

Kamo se novac plasira?

Do sada 75% u državne obveznice, ostalo u dionice referentnih društava i nešto malo slobodno. Kolika je sigurnost tako plasiranog novca. Relativno velika, odnosno toliko, koliko je sigurna  sama država i njezine obveznice.

No, nove zakonske promjene donijele su nove brige. Donijele su više slobode  (bankarskim) fondovima za plasmane  radničkog novca na tržišta kapitala. Rezultati (ili bolje reći - posljedice) tih plasmana  novca osiguranika vidjeti će se za deset i više godina, a pojedinac će posljedice spoznati kad ostvari pravo na mirovinu.

Do tada će se zaboraviti tko je i za što lobirao, tko je i što predlagao, kojem je političkom miljeu pripadao.

A što će biti u slučaju kraha fondova radi lošeg i rizičnog ulaganja ili ne daj bože likvidacije? Pa, Bože moj, to je rizik posla u koji ste dragovoljno sami ušli i odlučili u kojem ćete stupnju rizičnosti štedjeti. Izgubili ste dionice u pretvorbi kao radnici, pa možete izgubiti i dio mirovine kao budući umirovljenici, zašto ne?!

Kreće – „casino“ ekonomija

Sada se do 7. kolovoza ove godine  svih 1.700.000 osiguranika-ulagača mora opredijeliti za jednu od tri mogućnosti rizika ulaganja i dati naputak svojem fondu u koju kategoriju rizika želi:

  • - kategorija „A“ - vrlo rizična ulaganja, ali i viska dobit kad se ostvari. To je ulaganje u dionice pojedinih tvrtki u zemlji i inozemstvu za koje se procjenjuje da će dati najbolju dobit. Ali i čiji je rizik od promašaja i kraha velik. Ova kategorija je namijenjena mlađim zaposlenicima i ulagačima.
  • - kategorija „B“ - umjereno rizična ulaganja u dionice i obveznice sa sigurnijim ulaganjima, ali i manjom dobiti. Ova kategorija je namijenjena  ulagačima koji se na vrijeme ne opredijele za bili koji fond, nego se automatski  određuju za „B“.
  • - kategorija „C“ - najsigurnija ulaganja u državne obveznice namijenjena ulagačima starijima od 60 godina.

O fondovima i rizicima  u posljednje vrijeme dosta je pisano u medijima, a Jutarnji list od 23. lipnja objavio je na šest stranica detaljne upute za osiguranike-ulagače iz drugog mirovinskog stupa.

Sindikat umirovljenika nije pozvan da zaposlenima (koji imaju svoje krovne sindikalne organizacije) objašnjava terminologiju fondova i preporuke za koje rizike ulaganja da se odluče, iako čvrsto ostaje na stajalištu da drugi mirovinski stup treba biti dragovoljan, a ne obavezan, te da svi dosadašnji članovi drugog mirovinskog stupa trebaju dobiti pravo povratka u I. mirovinski stup, kao bitno sigurniju opciju za očuvanje svoje mirovine. Ipak, ako vas potomci priupitaju koji stupanj rizičnosti da odaberu, recite im neka glasaju za one koji će ukinuti drugi stup kao obavezan. A izbori su uskoro.