UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

OPADA LI INTELEKTUALNA SNAGA STARENJEM?

Bistri i u trećoj dobi

 

     Većina ljudi misli da starenje neizbježno sa sobom dono­si i slabljenje intelektualnih snaga. Neuroznanstvenici i psiholozi sada otkrivaju da stariji mozgovi imaju izne­nađujuće sposobnosti i snage. Zablude o tome što se događa kad um stari, sada jedna po jedna - nestaju.

Zabluda: Stvari se pogoršavaju

     Testovi pamćenja zaista pokazuju da 70-godišnjacima često treba više vremena i da čine više grešaka od 20-godiš- njaka. Međutim, unutar tih rezultata je skrivena prevladava­juća činjenica da se, kako ljudi stare, mentalna snaga počinje značajno razlikovati među pojedincima slične dobi, što one­mogućuje zaključivanje o sposobnostima neke starije osobe samo na osnovi njene dobi. Različitim psihološkim testovima na ljudima u dobi od 25 do 92 godine, otkriveno je da je goto­vo trećina 80-godišnjaka obavila zadatke jednako dobro kao i njihovi mlađi kolege.    Studije govore kako većina ljudi zadrža­va dobre mentalne vještine barem do 70. godine. Ispitivanja pokazuju da su neki od faktora povezanih s dobrom men­talnom funkcijom u starijoj dobi iznadprosječna naobrazba, stimulirajući životni stil i brak s inteligentnom osobom. Privr­ženost rutini i nezadovoljstvo životom povezani su sa slablje­njem intelekta.

Prva zabluda: Prvo se gubi pamćenje

     Godinama je prevladavalo mišljenje da tokom starenja pamćenje prvo „odlazi" Međutim, kada mentalne sposobno­sti prijeđu svoj vrhunac, pamćenje još neko vrijeme ostaje. Ono što obično prvo postaje teško i to već u 40-tim godina­ma života jest orijentacija u prostoru. Neke mentalne vještine, kao što su sposobnost koncentracije ili matematičko računa­nje, zadržavaju se jako dugo u starosti.

Druga zabluda: "Koristi ga ili ga izgubi"

     Znanstvenici kažu da ne postoji izravna veza između men­talne aktivnosti i oštrine uma. Novija istraživanja ukazuju da „je dobro upotrebljavati mozak, ali to ne jamči da ga neće­te izgubiti" Izgleda da je izlaganje mozga novim iskustvima i podražajima ključno za održavanje uma bistrim. Studijama je otkriveno da su oni koji ustraju u tome da obavljaju stvari na jednak način, skloniji bržem opadanju intelektualnih sposob­nosti tokom starenja.

Treća zabluda: Zdravo tijelo - zdrav um

     U mnogim slučajevima, bolest uopće ne narušava mozak za vrijeme starenja. Za bolesti koje su povezane s mentalnim slabljenjem (srčane bolesti, šećerna bolest ili visoki krvni tlak), znanstvenici smatraju da se može djelomično kriviti životni

 

stil pacijenta. Na primjer, prekomjerno uživanje hrane, nedo­statak fizičke aktivnosti i stres su vjesnici fizičkog i mentalnog slabljenja. Tjelovježba koristi snazi mozga u zdravih i u bole­snih, kako mladih, tako i starih osoba.

Četvrta zabluda: Starijima je teško pomoći

     Mozak koji stari zadržava iznenađujuću sposobnost da se pomlađuje, kako bi kompenzirao gubitke. Ako jedna njegova nervna stanica ne može obavljati svoju funkciju, susjedne sta­nice preuzimaju taj posao. Kako mozak stari, on može prebaci­ti odgovornost za određeni zadatak koji treba obaviti, s jedne regije na drugu. Istraživači sa sveučilišta Penn State otkrili su da ljudi u svojim 70-tim godinama, koji su izgubili mentalnu oštrinu u posljednjih 15-tak godina svog života, mogu znatno poboljšati svoje stanje pomoću učenja. Psiholozi primjenjuju kognitivne treninge u svrhu poboljšanja rezoniranja, snalaže­nja u prostoru i pamćenja, kako bi starije ljude održavali oštro­umnima i nezavisnima.

Nije zabluda: Stariji pa pametniji

      Znanstvenici koji istražuju umne sposobnosti u laborato­rijskim uvjetima potvrđuju da čovjek postaje mudriji u starijoj dobi. Mnoge studije pokazuju da se stariji ljudi prilagođavaju svojim „sporijim mozgovima" izvršavajući zadatke efikasnije nego oni mlađi. Također, premda starijim ljudima često treba više vremena da donesu odluku, ona je često bolja.

     Razumljivo, još je istraživanja potrebno na području sta­renja uma, međutim više se nikad neće moći stariju dob de­finirati kao period mentalne slabosti. Stručnjaci zaključuju da stariji mozgovi nisu inferiorni, nego su drugačiji od mlađih mozgova. Na neki način, mlađi su ljudi oni koji mogu biti u ne­povoljnom položaju, kompenzirajući nedostatak informacija, iskustva i mudrosti brzinom uma.

dr. Ivo Belan

 

DOB ZAHTIJEVA AKCIJU

     UN povodom Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada, već nekoliko godi­na provodi kampanju„Dob zahtijeva akciju" u ko­joj volonteri iz gotovo cijelog svijeta organiziraju mar- ševe. Uz to, potiču starije osobe na potpisivanje peticije koja bi trebala biti sastavni dio Konvencije o pravima starijih osoba, a u kojoj se zahtijeva prestanak dobne diskriminacije te osiguravanje uključivanja starijih u društvo i njihova izjednačavanja s ostalima. To je nešto o čemu bi i naša Vlada trebala voditi računa s obzirom na stanje u umirovljeničkoj populaciji u zemlji.