UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

RAD UMIROVLJENIKA: ZBRKE I PODUKE

Vlastica digla buru

 

     Umirovljenica Vlastica Barišić iz Zagreba samo je jedna od 10.300 hrvatskih umirovljenika, koliko ih je dosad, prema podacima HZMO-a, odlučilo iskoristiti moguć­nost zapošljavanja na pola radnog vremena, uz zadržavanje mirovine. No, ona je postala zvijezda kritike mi­rovinskog i poreznog sustava, pa čak i svojevrsnog otpora robovskom radu i zbrkanoj administraciji. Naime, kao i mnogi drugi umirovljenici, Vlastica je svoju malu mirovinu od 2.329 kuna, umanjenu mjesečno i za četvrtinu radi ovrhe, bila prisiljena 'podebljati' plaćom koju dobije za četiri sata rada dnevno, što je mogućnost koju, kao prijevremena umirovljenica ima tek od početka ove godine.

     I tu ništa nije strašno, iako su se radnički sindikati bunili protiv rada umirovljenika, naime zato što će to biti nelojalna konkurencija mlađim radni­cima, ovako osiromašeni umirovljenici barem imaju malu šansu za preživlja­vanje. U Europskoj uniji radi svaki šesti umirovljenik, dok u Hrvatskoj tek svaki dvanaesti. Nikome nisu konkurencija, jer rade u pravilu na slabo plaćenim mjestima sa skraćenim radnim vreme­nom na kojima odbijaju raditi nezapo­sleni, ali pod istim uvjetima kao i svi drugi zaposleni. Tako, uz pravo zadr­žavanja svoje mirovine, obično dobiju još polovicu bruto minimalne plaće.

Administrativna zbrka

     No, kod nas uvijek mora doći do zbrke. Tako je Vlastica pri prvoj isplati mirovine i plaće doživjela pravi šok! Shvatila je da je primila manju miro­vinu od dosadašnje i digla pravu po­bunu. Međutim, ubrzo su joj odgovo­rili iz HZMO-a kako je osobni odbitak svakog primatelja dohotka 3.800 kuna, a ako joj se na plaći oduzme veći dio osobnog odbitka, onda se iz mirovine osobni odbitak umanjuje za neiskori­šteni dio.

     „Nije mi jasno otkud im pravo da mi oporezuju mirovinu, koju sam za­radila za puni staž?! U HZMO-u su mi rekli da je normalno da plaćam porez i prirez za dohodak koji ostvarujem ra­dom, no nitko nije spominjao da će mi se to odraziti i na mirovinu. Da sam to znala, ne bih se zaposlila, iako volim ra­diti. Uostalom, i dosad sam godinama volontirala u jednom domu za starije i nemoćne osobe, njegovateljica sam po struci"- vrlo emotivno nam je ka­zala 69-godišnja Vlastica, žaleći se da joj je pozlilo kada je vidjela stanje na računu.

     Vlastica je iskritizirala tako osmišlje­ni model zapošljavanja umirovljenika i naglasila kako pod takvim uvjetima ne želi raditi. Posebno se žali na to da umirovljenicima nitko nije objasnio da povratkom na tržište rada riskiraju ma­nji iznos isplaćene mirovine. Je li to baš tako?

     U HZMO-u kažu da su nemoćni jer su takvi porezni propisi. Po njima, na mjesečni dohodak veći od 3.800 kuna mora se platiti porez na dohodak i pri­rez. Porez na dohodak veći od 3.800 kuna plaća se po stopama od 24 i 36 posto, ovisno o iznosu. U slučaju umi­rovljenika, mirovine iznad 3.800 kuna oporezuju se po upola manjim stopa­ma - 12 i 18 posto. Na sve to obračuna­va se i prirez, koji opet ovisi od jedne do druge lokalne zajednice. U slučaju Zagreba, on iznosi 18 posto.

     Kad se Vlastica zaposlila na četiri sata, dohodak joj je prešao neopo­rezivih 3.800 kuna i samim tim je sve iznad tog iznosa postalo oporezivo. K tome, iako joj piše u ugovoru kolika joj je bruto plaća za pola radnog vremena, iz toga se odbijaju i doprinosi.

Svatko na spoj s poreznom?

     Prosječna hrvatska, zbunjena umi­rovljenica Vlastica, ako odluči dalje radi­ti, ima nekoliko mogućnosti. Gle čuda, HZMO joj je javno detaljno odgovorio kako je jedna mogućnost da se cjelo­kupan iznos preko 3.800 kuna oporezu­je kao mirovina, što bi joj, s obzirom na umanjenu poreznu stopu od 12 posto na mirovinu , koja bi se u tom slučaju primjenjivala, vjerojatno najviše i odgo­varalo. Druga mogućnost je da se cje­lokupan iznos veći od 3.800 kuna opo­rezuje kao plaća, no to bi onda značilo i primjenu porezne stope od 24 posto. Treća mogućnost je, ističe HZMO, da se iznos koji se oporezuje podijeli, pa da se dio oporezuje kao mirovina, a dio kao plaća. No, o svemu tome, zaključuje, mora se dogovoriti s Poreznom upra­vom, koja će potom o dogovorenom rješenju obavijestiti HZMO.

     Tako je HZMO izbirokratiziranim rječnikom uputio svakog zaposlenog umirovljenika da prvo ode na stručne pregovore u Poreznu upravu, umjesto da ta ista uprava sama izračuna i au­tomatski provodi najpovoljnije rješe­nje za svakog pojedinca, i to bez da se umirovljenici upućuju da svoje pore­zne kartice povuku iz HZMO-a i prene­su poslodavcu. Gdje je tu normalno da svih 10.300 zaposlenih umirovljenika mora prvo otići na dogovore u Pore­znu upravu o nečemu što sami pojma nemaju, već je to dužnost službenika da sami provode propisano zakonom.   Zašto bi nešto bilo jednostavno, kad može biti komplicirano?!

     I tako je HZMO preporučio Vlastici: „Ukoliko gospođa ode u svoju isposta­vu Porezne uprave prema mjestu prebi­vališta (ili putem sustava e-građani) te zatraži preraspodjelu osobnog odbitka i to u sljedećem postotku: 62% u ko­rist HZMO-a (3.800,00*62%=2.356,00 kuna) i 38% u korist poslodavca (3.800,00*38%= 1.444,00 kuna) gospo­đa od sljedećeg mjeseca više neće biti u obvezi plaćanja poreza na dohodak"!

     Ludilo, zar ne? Boli glava.

J.A. Petrović