UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

IZBORI ZA EUROPSKI PARLAMENT

Umirovljenici drže kako EU neće riješiti njihove probleme

 

     Velik dan za budućnost Europske unije, kako eurobirokrati vole nazi­vati izbore za Europski parlament, ove će godine biti 26. svibnja. I dok svi očekuju nekakve promjene u sustavu EU, kao jamstvo uspješnijeg napretka, ma- lotko se osvrće prema umirovljenicima, ljudima koji su godinama radili u tom su­stavu. Procjenjuje se da će do 2060. go­dine oko 30 posto europ­ske populacije biti osobe starije od 65 godina, stoga je pomalo zabrinjavajuće što se, barem u Hrvatskoj, ne provode kampanje za osvješćivanje umirovlje­nika o ostvarivanju svojih prava unutar europskog sustava.

      Pošto su umirovljenič­ka pitanja unutar Europ­ske unije regulirana propi­sima svake države članice, FERPA (Europska federaci­ja za umirovljenike i stari­je osobe) već godinama upozorava na nekoliko važnih stavki koje bi u mnogočemu olakšale život umirovljeni­ka. Tako je na Izvršnom odboru FERPA-e održanom 20. i 21. ožujka u Bruxellesu, bilo govora i o narednim izborima, s naglaskom na zahtjeve europskih umi­rovljenika. Kako je SUH članica FERPA-e, u raspravi je sudjelovala i predsjednica Jasna A. Petrović.

     Tri su glavna zahtjeva: pravo na po­štenu i dostojnu mirovinu za muškarce i žene koja se isplaćuje iz sustava me- đugeneracijske solidarnosti, pravo na učinkovitu zdravstvenu zaštitu kroz kvalitetnu dugotrajnu skrb koju pružaju javne ustanove i pravo na aktivno sta­renje umirovljenika i starijih osoba kao glavnih protagonista u suzbijanju diskri­minacije po osnovi dobi.

Bez djela nema interesa

     Vrijedi istaknuti i druge, ranije po­stavljene zahtjeve FERPA-e koji su pred­stavljeni u skladu sa zahtjevima pojedi­nih sindikata umirovljenika iz zemalja članica EU. Oni se tiču povećanja zajam­čenih minimalnih mirovina, uvođenja nacionalnih regulativa kojima će se pro­voditi i financirati njega u kući od strane članova obitelji, uvođenja vijeća za sta­rije osobe na svim lokalnim razinama, podrške inicijativama za ugradnju di­zala u višestambene zgrade te podrške zajedničkim aktivnostima vrtića, škola i domova umirovljenika, kako bi se jačala međugeneracijska solidarnost.

     Hrvatska od svega navedenoga nema niti jednu mjeru, stoga ne čudi očekivano nizak interes za glasanje na izborima za Europski parlament. Za­nimljivo je da broj „nezainteresiranih" umirovljenika raste iz godine u godinu, pa se tako i u svibnju očekuje slab priljev starijih na biračka mjesta. Razlog tomu je što domaći umirovljenici ne prepo­znaju EU kao područje svog interesa i ne smatraju da bi EU mogla riješiti pro­bleme siromaštva, nepravde, korupcije, kriminala i migracija. Stoga se često hva­taju za populistička obećanja i glasuju za populističke stranke.

     Što se tiče stanja u zemlji, velik broj kandidacijskih lista nema predstavnike umirovljenika, niti u svojim programima ne spominje umirovljenike i starije oso­be, pa se stoga može smatrati da na nji­hove glasove niti ne računaju. Božo Pe­trov iz Mosta je tek natuknuo kako će se boriti da„umirovljenici ne trebaju kopati po kontejnerima", ali nije objasnio na koji način će to učiniti, pogotovo na eu­ropskoj razini. Amsterdamska koalicija smatra da je za umirovljenike učinila do­voljno time što je postavila Silvana Hre- lju iz Hrvatske stranke umirovljenika na svoju listu, a SDP-ovci se tješe podrškom koju im je dala Stranka umirovljenika Lazara Grujića i to „zato jer jamče veće mirovine i vraćanje dostojanstva umi­rovljenicima". Kako? To nitko ne govori.

Populizam ne prolazi

     Ovdje gotovo da i nema populizma - umirovljenici su i ovoga puta zabo­ravljeni. Ovoga puta se ne očekuju organizirani autobusi do biračkih mjesta, iako bi možda vladajućima bilo pametno ugledati se na Poljsku, čija je vlada, koju predvodi Stranka prava i pravde, izglasala odredbu kojom će se svakom umirovljeniku isplatiti po 200 eura (oko 1.500 kuna) samo zato da izađe na izbore. Oporba se, naravno, pobunila, jer smatra da je to zloupotreba novca poreznih obveznika u svrhu predizbor-ne promidžbe. A pobunili su se i naši umirovljenici na Facebook stranici „Pokret protiv siromaštva starijih osoba" kada smo im postavili pitanje bi li glasali za HDZ da im ovi ponude 200 eura.

     „Ne bih ni da sam kruha gladna. Ne prodajte se ljudi kao šta su oni prodani. Obraz i dostojanstvo nemaju cijenu", naglašava Gordana Glušević, dok Marina Jagnjić kaže kako „nema tih para koji bi me kupili da glasam za lopine koje su nas opljačkale". „Ne prodajem svoj glas", poručila je Nataša Bočkaj, a Mladenka Štimac jasno kaže: „Šta me spašava 200 eura? Ništa. Vratite vi meni i svima nama pokradene mirovine. Ipak ću ja s time živit, ali moj glas neću prodat'.

     Umirovljenici su, dakle, nepotkupljivi i ova populistička mjera im ne bi značila mnogo u životu. Čak štoviše, iako je HDZ po broju svojih parlamen-taraca najbrojniji u EP, da se pitalo umirovljenike i starije osobe, tako ne bi bilo niti u Zagrebu, a kamoli u Bruxellesu. Naime, polovinom 2018. godine provedeno je istraživanje u kojem su uzeti u obzir samo glasovi starijih osoba, prema kojemu bi SDP u Hrvatskom saboru bio najjača stranka sa 72 mandata. Slijedio bi ga HDZ sa 63 zastupnika, IDS s četiri, Most s dva te HDSSB i Bandićeva Stranka rada i solidarnosti s po jednim zastupnikom.

 

Milan Dalmacija