UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

MOŽE LI ELEKTRA ISKLJUČITI STRUJU?

Niste platili račune? Ne smiju vas isključiti

Zašto se ne primjenjuje Odluka Ustav­nog suda? Zovite policiju i tražite sudsko rješenje o isključenju

 

     Vrlo često nam stariji ljudi pišu kako im je zbog neplaća­nja, isključena struja. Pitaju imaju li trgovačka društva, koja vrše opskrbu vodom, strujom ili plinom, pravo obu­staviti isporuku, odnosno isključiti iz opskrbe potrošača ako neko vrijeme nije uredno plaćao račune. Događa se čak da nastupa zastara za plaćanje računa i potrošači se na nju pozo­vu, ali opskrbljivači ih unatoč tome isključe. Na žalost, svi oni to doživljavaju kao mučan čin nakon kojega obično prestaju i plaćati daljnje rate.

     Zakonom o zaštiti potrošača, distribucija električne i to­plinske energije te prirodnog plina, vodoopskrba i odvodnja definirane su kao - javne usluge. Račune za te usluge potroša­či plaćaju svakog mjeseca. A što ako ne platite cijelu godinu? Zakonom o zaštiti potrošača je definirano da je zastara napla­te za režijske troškove jedna godina, osim u slučaju pričuve i komunalne naknade. To znači da protekom jedne godine od dana dospijeća računa potrošač nije dužan platiti taj račun, ako ga do tada nije podmirio i u slučaju opomene, potro­šač treba uputiti pisani prigovor društvu koje vrši opskrbu i pozvati se na zastaru. Ako, unatoč tome, trgovac inzistira na naplati te prijeti ovrhom i isključenjem, potrošač treba tužiti društvo i opet se u tužbi pozvati na zastaru.

     Zakon o zaštiti potrošača definira takvu situaciju u član­ku 27. i kaže ako potrošač osporava javnu uslugu sudskim putem, a dalje podmiruje sve nesporne račune, trgovac mu ne smije osporiti isporuku usluge do okončanja sudskog spora. To znači da, ako je potrošač dobio opomenu za raču­ne koji su već u zastari i sudskim putem ospori račun i pozo­ve se na zastaru, trgovac mu ne smije iskopčati struju, plin ili vodu sve do okončanja sudskog postupka, pod uvjetom da potrošač uredno podmiruje sve daljnje nesporne račune.

     Sva trgovačka društva koja se bave opskrbom kao javnom uslugom imaju u svojim općim pravilima regulirane slučajeve kada mogu potrošača isključiti, odnosno obustaviti mu ispo­ruku. Ustavni sud je još 2007. svojom presudom odredio da ta­kva opća pravila nisu u skladu sa zakonima, ni sa Ustavom i da se ne mogu primjenjivati, odnosno da se potrošače ne smije isključivati iz opskrbe, već se neplaćeni računi moraju rješava­ti i naplatiti sudskim putem. Međutim ta se odluka Ustavnog suda u praksi ne primjenjuje, već se i dalje potrošači isključuju iz opskrbe sve do podmirenja računa i onda ponovno plaćaju priključak.

     Budući da je takvo postupanje jako neugodno i nepovolj­no za potrošače, pogotovo za one koji su platili račune, ali ih trgovac ponovo tereti i ignorira prigovor zastare, trebalo bi ra­ščistiti ovakvo postupanje društava koja vrše opskrbu i osigu­rati poštivanje odluke Ustavnog suda i zaštititi potrošače. To je posao Ministarstva gospodarstva u okviru kojeg je Sektor zaštite potrošača i regulatorne agencije HERA, u čiju nadlež­nost spadaju i opskrbljivači električnom energijom, plinom i toplinskom energijom.

     Neki odvjetnici upozoravaju da pored odluke Ustavnog suda postoji i odredba u Kaznenom zakonu koja određuje da „tko uništi, ošteti, izmijeni, učini neuporabljivim, ukloni, isklju­či ili ometa u radu napravu javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju ili elektroničku opremu i time izazove poremećaj u redovitom životu stanovništva, ka­znit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."

     Temeljem svega navedenoga proizlazi da se potrošača ne smije isključiti iz sustava opskrbe struje, plina, vode i grijanja zbog neplaćenih računa, već račune treba naplatiti sudskim putem, a u slučaju dolaska ekipe iz društva koje vrši opskrbu sa namjerom isključenja iz sustava, potrošač treba tražiti sud­ski nalog, a ako ga nemaju ili imaju samo nalog tvrtke, potro­šač treba pozvati policiju.

Ana Knežević, predsjednica HUZP-a