UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KAKAV MIROVINSKI SUSTAV POGODUJE ŽENAMA?

Ženska kuna vrijedi 77,3 lipe

 

     Poznato je da su ženske mirovi­ne u Europi za 39 posto niže od muških mirovina, a Hrvatska, kao i većina novih članica Europske unije ima nešto niži rodni jaz u mirovinama, od 22,7 posto. Drugo je, pak, pitanje zašto ženska mirovinska kuna vrijedi samo 77,3 lipe? Može li se onda i sve proizvode kupiti za 22,7 posto niže ci­jene? Naravno da ne može.

     Žene su zakinute i nije velika eni­gma prepoznati koji su uzroci nižih mirovina. Na prvom mjestu je stopa zaposlenosti žena koja je u Hrvatskoj vrlo niska, u 2017. samo 40,2 posto od radnog kontingenta žena, što je 11,8 postotnih poena niže od muške stope zaposlenosti te daleko niže od europ­skog prosjeka od 65,3 posto.

Žene imaju kraće ili isprekidane karijere s uplatama mirovinskih do­prinosa zbog obiteljskih odgovor­nosti i djece, a također puno veći dio njih radi skraćeno radno vrijeme, od­nosno u Hrvatskoj na određeno. Prema Eurostatu čak 31,4 posto zaposle­nih Europljanki radi „skraćene" i stoga manje plaćene poslove, za razliku od samo 8,2 posto Europljana. Naprotiv, samo desetak posto Hrvatica ima ta­kav „skraćeni" posao. Sadašnje umi­rovljenice nisu žrtve visokog broja za­poslenih na skraćeno radno vrijeme, ali niti na određeno - oblik ugovora o radu koji je „zarazio" već četvrtinu svih zaposlenih.

     Kako je poznato da su plaće zapo­slenih na određeno vrijeme i do 30 posto niže od zaposlenih na neodre­đeno vrijeme, u Hrvatskoj možemo i bez gatanja iz šalice kave pretposta­viti da će novije generacije žena imati još niže mirovine. Jasno je da ženama pogoduje sustav u kojemu je domi­nantan rad na neodređeno, na sigur­nim i trajnim poslovima, uz pravo na zajamčenu minimalnu plaću radi zaštite od iskorištavanja i siromaštva ugroženih kategorija radnika, te kva­litetne mjere za ravnotežu osobnih, radnih i obiteljskih obveza.

     No, kakav bi mirovinski sustav po­godovao ženama? Prije svega javni mirovinski sustav s obveznim miro­vinskim doprinosima, a ne privatizi­rani s obveznim drugim stupom, kao kod nas. Nadalje, potrebno je uspo­staviti sustav zajamčene minimalne mirovine koja bi zaštitila žene s krat­kim i isprekidanim karijerama zbog obiteljskih obveza i neplaćenog rada, i to u visini koja bi bila poravnana s nacionalnom linijom siromaštva (u Hrvatskoj ove godine - 2.321 kuna).

     Trebalo bi uvesti i redistributivne elemente u mirovinskoj formuli, ko­jima bi za cilj bilo, primjerice, podi­zanje razdoblja niskih primanja i do­prinosa na prosječno utvrđeni mini­malni iznos, što bi moglo pogodovati ženama koje rade na određeno ili sa skraćenim radnim vremenom.

     Nadalje, tu je i čitav set mogućih kompenzacijskih mjera za skrb o dje­ci, invalidima ili starijima, što u razli­čitim oblicima za djecu imaju goto­vo sve zemlje. Taj takozvani „sustav zasluga" je u početnoj i simboličnoj verziji uveden za nove umirovljeni­ce - majke, kojima se od početka ove godine priznaje dodatni radni staž od šest mjeseci po djetetu, što bi pove­ćalo mirovine za oko dva posto. No daleko smo od mirovinskog sustava koji bi pogodovao ženama. Stoga se u sljedećoj mirovinskoj reformi mora svakako artikulirati rodni aspekt i izjednačiti žensku i mušku mirovin­sku kunu.

(Podaci su preuzeti iz Statističkog ljetopisa Državnog zavoda za statistiku iz 2018. te EC European Semester The- matic Factsheet - Women in the labour market, 2017.)

 

 Gdje su umirovljenice najdrugotnije?

     Najveće razlike između muš­kih i ženskih mirovina po­stoje u Rumunjskoj, Cipru, Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji i Ujedinjenom Kraljevstvu, od 39 do 63 posto. Ta stopa ženskog cje- loživotnog poniženja najniža je u novim članicama Europske unije te se među deset bivših socija­lističkih zemalja ubacila jedino Danska.      Najniži rodni jaz u miro­vinama je u sljedećim zemljama: Estoniji, Slovačkoj, Litvi, Danskoj, Češkoj, Sloveniji, Mađarskoj, La­tviji, Hrvatskoj i Poljskoj. Drugim riječima, taj je društveno-ekonomski sustav uglavnom pogo­dovao visokim stopama zaposle­nosti žena, pa otud i manje razlike u muškim i ženskim mirovinama.