UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NIŠTA NOVO ZA UDOVICE

Obiteljski umirovljenici bez prava na rad

 

     Imaju li obiteljski umirovljenici, a to su u 94 posto slučajeva žene, pravo na rad? Nekako se svakom upitanome na prvi po­gled činilo kako je to normalno, posebno gledano iz socijalnog rakursa, jer je prosječna obiteljska mirovina prošle godine izno­sila samo 1.988 kuna, u prosjeku čak 15 posto niže od hrvatske linije siromaštva. Isto tako, riječ je dijelom o mlađim osobama, koje bi itekako mogle i žele raditi.

     Među desetak upita, javila nam je e-mailom i Anđelka V. iz Zagreba koja sada ima 56 godina i teško preživljava s maloljet­nom kćerkom od obiteljske mirovine stečene na temelju invalidske mirovine svoga supruga. A k tome ima i svojih 15 godina radnog staža.

     „Sada imam priliku zaposliti se, a u Zavodu za zapošljavanje kažu da ću izgubiti 10 posto od sadašnje mirovine.    No, još više me brine što poslodavci uglavnom nude ugovore za radni odnos na određeno, na po mjesec ili dva. Strah me hoću li trajno izgu­biti pravo na obiteljsku mirovinu ako mi ne produže ugovor ili mi daju otkaz. Mogu li vratiti pravo na mirovinu?", pita Anđelka.

     Za Anđelkin i slične upite smo se obratili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i dobili odgovor od Marice Imprić Jurić kako je točno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN: 115/18) proširen krug korisnika koju mogu raditi i koristiti mirovinu.

     Zakon, međutim, ne predviđa mogućnost da korisnici obitelj­ske mirovine koji se zaposle, rade i istovremeno primaju obitelj­sku mirovinu. Svrha mirovine je osiguranje sredstava za život nje­zinom korisniku kada se on povuče iz radne aktivnosti (starosna ili invalidska mirovina), odnosno uzdržavanje zbog smrti hranitelja (obiteljska mirovina). Kako je svrha priznanja prava na obiteljsku mirovinu uzdržavanje onih članova obitelji, koji prema intenciji zakonodavca imaju za tim potrebu, proizlazi da bi ta potreba za uzdržavanje prestala biti činjenicom zasnivanja radnog odnosa.

     U slučaju da se obiteljski umirovljenik zaposli na određeno, ima li pravo nakon isteka ugovora ponovno zatražiti i dobiti puni iznos mirovine, ako ugovor nije produžen? Budući da pra­vo na obiteljsku mirovinu, nije u svim slučajevima trajno pravo, ne može se odgovoriti jednoznačno. Recimo, članu obitelji kod kojega zbog nastale promjene više ne postoje uvjeti o kojima ovisi stjecanje i korištenje prava na obiteljsku mi­rovinu to pravo prestaje s danom te promjene (neovisno o radnom odnosu), ili se, primjerice, može pravo na obi­teljsku mirovinu u međuvremenu priznati drugom članu obitelji, što utječe na visinu svote obiteljske mirovine. Na primjer, takva promjena udara i korisnice obiteljske mi­rovine.

     No, u pravilu, korisniku obiteljske mirovine nakon pre­stanka radnog odnosa, uspostavlja se isplata ranije pri­znate obiteljske mirovine. Mnogi pitaju može li se takva mirovina ponovno obračunati na način da se pridoda u međuvremenu odrađeni radni staž udovice. Potrebno je jasno odgovoriti kako je mirovina, prema ZOMO-u, nov­čano davanje određeno na temelju mirovinskog staža plaća, ostvareno kao pravo iz mirovinskog osiguranja, koje se periodično isplaćuje njegovom korisniku u povo­du nastanka nekog od rizika mirovinskog osiguranja (sta­rosti, invalidnosti ili smrti).

     Dakle, obiteljska mirovina je određena na temelju mi­rovinskog staža i plaća umrlog korisnika ili osiguranika te rad korisnika obiteljske mirovine ne utječe ni na koji na­čin na određivanje obiteljske mirovine. Drugim riječima, za udovice se ništa nije promijenilo, nisu stekle pravo na rad do pola radnog vremena i ne mogu„kombinirati" obi­teljsku mirovinu i onu stečenu temeljem vlastitog rada. Pravedno?