UVODNA RIJEČ

Glasaj za sebe

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto nećemo pisati o tome za koga trebate gla­sati na predsjedničkim izborima, za Slastičarku s Pantovčaka koja slabo pjeva, teškog Karak­tera s političkog centra, pjevača-biznismena koji je okupio prvu bijelu kockicu grba i spremnost za sve, ili, pak, za sredovječnog Ducea koji će u predsjed­ničke dvore doseliti cijelu obitelj i osnovati univer­zalno savjetovalište za politički nepismen narod.

     Nećemo vam reći niti da trebate glasati za dečka s Princetona koji bi htio da mu država tati i mami plaća čuvanje njegove djece, niti za Rosu Luxembourg s borbene fronte ili uljuđenu prav­nicu s oštrim jezikom, a pogotovo ne za Antu koji se zove po Paveliću, a konclogor zove takozvanim Jasenovcem. Nemojte glasati za takozvane, tek to­liko ćemo vam reći.

     Glasajte za sebe. Vi ste najosramoćenija najjad­nija društvena skupina, jer nakon što ste otkupili stanove, izgradili tvornice i autoceste i podigli svo­ju djecu da budu radnom snagom diljem Europe, ovdje vas nitko ne poštuje, ne vidi, niti ne čuje. Glasajte za sebe jer imate stalno opadajući udjel mirovine u prosječnoj plaći od samo 38 posto, jer je svaki treći od vas siromašan, a 53 posto vas ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva. Gla­sajte za sebe jer ste pod stare dane postali kolek­cionari plastičnih boca, kopači kontejnera i saku­pljači raznobojnih ostataka hrane na tržnicama za kreativan božićni ručak. Jer se po pola dana grijete u kružnim vožnjama tramvajima, a noću škljocate gebisima od zime i gladi u svom opustjelom stanu za koji više nemate za režije.

     Glasajte za sebe, jer je ovo država u kojoj se po­vlastice dijele po partiji, babi i kumu, jer je korupci­ja vaša svakodnevica, a banke su gospodari malog hrvatskog svemira. Pljunite u šake i donesite svoju odluku: ja glasam za sebe.

     Što god odlučili, na vama je. Samo nemojte ostati kod kuće i sljedećih pet godina kukati po susjedstvu ili društvenim mrežama. Vaša odgovor­nost je - vaš glas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KAKO SE GRIJATI ZIMI?

Kada ti je nogama hladno, stavi kapu na glavu

 

     Premda je vrijeme hirovito, ipak je zima i svatko od nas može se, zbog neopreza ili nesretnog slučaja, naći u okruženju opasno niskih temperatu­ra. Takve situacije dovode do hipoter- mije - sniženja tjelesne temperature.

     Temperatura ruku i stopala može pasti do 4,5 stupnja ispod normale, bez trajnih oštećenja za čovjekov orga­nizam. Međutim, relativno mali pad u unutarnjoj temperaturi tijela ubija čo­vjeka, bez razlike je li se našao u vodi, u kući bez grijanja ili u autu bez benzina. Možete preživjeti tri tjedna bez hrane, oko tri dana bez vode, ali bez topline ste sretni ako preživite tri sata.

     Zbog prevelike hladnoće može doći do oštećenja organizma, pa i do smrti. Smrt nastaje kad temperatura tijela padne ispod 22 stupnja Celzijusa. Čovjek izložen temperaturi vode od 15 stupnjeva može za nekoliko sati pretr­pjeti teška tjelesna oštećenja. Izlaganje tijela hladnoj vodi štetnije je za tijelo, nego izlaganje zraku iste temperature. Smrzavanje na vjetru je šest do 10 puta brže. Izmorenost, iscrpljenost i pijan­stvo nepovoljno utječu na otpornost prema hladnoći.

Voda krije opasnost

     Hipotermija je opasna čak i pri umjereno niskim temperaturama oko­line. Biti mokar na vjetru i na takvim umjereno niskim temperaturama može biti fatalno. Ne temperaturi od 35 stup­njeva ispod ništice mozak postaje umr- tvljen i ako se ništa ne poduzme, smrt može nastupiti već za sat i pol, nakon početka drhtanja.

Nema odjeće koja je djelotvorna u svakoj situaciji. Vunena odjeća ima po­sebno svojstvo da suši iznutra, održa­vajući tijelo toplim čak i kad je mokro. Nikad nemojte nositi jeans odjeću kada postoji bilo kakva mogućnost izlaga­nja hladnoći.

     Ako se nađete bez odgovarajuće zaštite, upotrijebi­te svoju domišlja­tost. Životi su bili spašeni podlaga­njem odjeće s bilo kakvim mekanim materijalom (suha trava, mahovina), koje je poslužilo kao hitna izolacija.

     Slaganje papira ili novina unutar odjeće također je od po­moći. Razumljivo, treba zaštititi glavu. Preko nezaštićene glave može se izgu­biti i do polovice ukupno proizvedene tjelesne topline. Stara planinarska po­slovica kaže: „Kad ti je nogama hladno, stavi kapu na glavu."

Suhoća - ključ preživljavanja

     Upozoravajući signali hipotermije su: intenzivno drhtanje, loša koordi­nacija pokreta, posrtanje, teškoće u govoru i gubitak pamćenja. Čak i blagi simptomi zahtijevaju poduzimanje hit­nih mjera. Najbolja procedura je, ako ju je moguće provesti, unesrećenika pre­nijeti u prikladni zaklon, zagrijanu pro­storiju ili u najbližu bolnicu. Nakon toga ugrijati ga termoforima, a zatim uroniti u vodu zagrijanu do 42 stupnja i, ako je pri svijesti, prisiliti ga da pije velike koli­čine tople, zaslađene tekućine.

     Ako je osoba negdje na terenu i s očito uznapredovalim simptomima hi­potermije, ne smije ju se micati s tog mjesta dok joj se ne pruži prva pomoć. Ako su simptomi blaži, osobu treba smjestiti u najbolji raspoloživi zaklon, mokru odjeću zamijeniti suhom i staviti što je više moguće izolacije između tije­la i zemlje. Treba održavati osobu bud­nom dok joj se daje tekućina.

Najjači nisu uvijek oni koji prežive. Najvjerojatnije će to biti oni koji jasno misle. Mozak je najbolje oruđe za pre­življavanje u takvim situacijama.

dr. Ivo Belan