UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO PREPOZNATI PREDATORA

Nikada nemojte potpisati dosmrtni ugovor

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske se već pola desetljeća zalaže za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržava­nju. Činjenica da se ugovori o uzdržavanju iznimno rijetko sklapaju iz humanih pobuda, već gotovo isključivo iz materijalnog interesa koji uzdržavatelj misli realizirati na osnovi takvog ugovora, stvara dodatan teret na oslablje­nim leđima prosječnog umirovljenika, koji se nada pomoći svojih bližnjih.

     U nekoliko je navrata SUH poslao inicijativu za izmjena­ma i dopunama Zakona o obveznom osiguranju u dijelu koji se bavi ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdrža­vanju. Ministarstvo pravosuđa, koje je nadležno za proved­bu i donošenje tog zakona, nije niti jednom poslalo poruku da su barem zaprimili inicijativu, a kamoli da planiraju ne­što poduzeti.

     Indolencija ministarstva natjerala je prije tri godine no­vinare Večernjeg lista da skroje anketu o tome treba li uki­nuti institut dosmrtnog uzdržavanja. S obzirom na to da je ovo tada bila relativno nepoznata tema u javnosti, o njoj se nije mnogo govorilo. U skladu s tim, rezultati su bili takvi da velika većina ljudi nije imala izražen jasan stav o tome, a oni koji su ga imali su bili u jednakoj mjeri za i protiv uki­danja takvog ugovora. U međuvremenu su se SUH, ali i drugi subjekti, založili putem medija, pravnog savjetovanja i radionica da stariji građani konačno razumiju koja je ra­zlika između dosmrtnog i doživotnog ugovora - a to je da trenutkom potpisivanja dosmrtnog ugovora sva imovina prelazi u vlasništvo uzdržavatelja.

     Kada bi se danas provodila anketa pitanjem potrebe za­konskog ukidanja dosmrtnog uzdržavanja, vjerujemo kako bi mnogo veći broj ljudi imao izraženo mišljenje te kako bi ono išlo u smjeru podrške ukidanju. Zahvaljujući naporima SUH-a, ova tema je mnogo češća u javnosti, no nažalost i dalje postoji velik broj ljudi koji su izgubili svoju imovinu, a time i dostojanstvo, potpisivanjem takvih ugovora.

      Možda najbolji prikaz štetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju daje česti komentar sudionika SUH-ovih ra­dionica, poput ovoga: „Ne razumijemo zato uopće postoji ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kad je jasno da ide na štetu slabije strane. To da imovina odmah prelazi u vlasniš­tvo uzdržavatelja nakon potpisanog ugovora o dosmrt- nom uzdržavanju, ima elemente krađe, osobito zato jer većina nas starijih ne prepoznajemo razliku." No predatori dobro znaju koja je razlika.

     Ako 'doživotno' znači - 'dok netko živi', a 'dosmrtno' znači dok netko ne umre, onda se zaista ne vidi nikakva razlika. Radi toga većina SUH-ovih polaznika radionica smatra da se institut dosmrtnog uzdržavanja treba ukinuti kao za­konska osnova za sklapanje ugovora o uzdržavanju starijih osoba, pogotovo zato što već pri sklapanju takvog ugovo­ra budi želju kod uzdržavatelja da te starije osobe što prije 'više nema'! Kada netko već u momentu sklapanja takvog ugovora dobije sve što mu ugovor omogućuje, to jest imo­vinu starije osobe; prema postulatima tržišne ekonomije, nema više nikakvog interesa da sebi stvara troškove za uz­državanje te starije osobe, odnosno nema interesa da sebi smanjuje 'profit' koji je ostvario temeljem takvog ugovora. Jedino ugovori o doživotnom uzdržavanju starijih oso­ba mogu opstati kao način zbrinjavanja starih i nemoćnih osoba, kojima je potrebna tuđa skrb te kao nadomjestak izostale društvene skrbi. No i u tom slučaju treba uvesti društveni nadzor, postrožene kriterije, te registar uzdrža­vatelja, kako to ne bi, kao danas, postao profitabilni lešinar- ski biznis. SUH će stoga nastaviti upozoravati na štetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sve dok nadležne in­stitucije ne shvate razmjere štete koja se događa starijim osobama kod potpisivanja ovakvih ugovora.

Milan Dalmacija

 

GREŠKA BILJEŽNIKA

I.B. iz Zagreba je kao primatelj uzdržavanja 2007. potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svo­jom kćeri L.B. Nakon dvije godine, odlučio je raskinuti ugovor, jer u njemu nisu bili ugovoreni oblici uzdrža­vanja koji su mu bili potrebni. Osim toga, u ugovoru je stajalo kako svu svoju pokretnu i nepokretnu imo­vinu prepušta svojoj kćeri. Ove je godine Županijski sud potvrdio presudu Općinskog suda te proglasio ugovor ništavnim, zbog toga što javni bilježnik I.M. nije uspio dokazati da je pojasnio odredbe ugovora davateljici i primatelju uzdržavanja, niti je dokazao da su ga oni razumjeli. Osim toga, ugovor nije sklopljen kao javnobilježnički akt. Također, sud smatra kako je ugovornim odredbama prekršena volja I.B. da dio svoje imovine da unucima, pogotovo zato što je L.B. preminula 2013.

UGOVOR PRIJE UGOVORA

T.J. iz Osijeka potpisao je 2004. predugovor o ku­poprodaji nekretnine s N.E. iz Tenje, u kojem se, izme­đu ostalog obvezao i pomoći pri otplati njenog kredi­ta. Uplatio je predujam u dvije rate od ukupno deset tisuća eura, no N.E. je prestala otplaćivati kredit. Stoga je T.J. odlučio tužiti N.E., koja je, da bi izbjegla plaćanje svih tražbina, 2010. potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom snahom A.E. te tako prenijela vlasništvo spomenute nekretnine. Nakon osam godi­na, Županijski je sud donio odluku kako obje trebaju isplatiti samo dio traženog iznosa te sudske troško­ve, ali je ostavio pravo T.J. da ih ovrši na spomenutoj nekretnini, ako ove ne ispoštuju odluku suda. Tako i fiktivni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju može biti puko sredstvo manipulacije.

 

ZOVITE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE

Tel. 01/4615-797

E-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pošta ili osobni dolazak: Sindikat umirovljenika Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, 10 000 Zagreb