UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NEJEDNAKA DOSTUPNOST ZDRAVSTVENE SKRBI

     Jedan od najvećih problema hrvat­skog umirovljenika jest zdravstve­na skrb. Ako ne spominjemo vrlo niske prihodovne cenzuse za ostvari­vanje prava na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje (po cenzusu još iz 2004. godine - 1.516,32 kune za člana kućanstva i 1.939,39 kuna za samca), problema u zdravstvenom su­stavu ima pregršt. Sindikat umirovljeni­ka Hrvatske već godinama upozorava na nejednaku dostupnost zdravstvene skrbi, pogotovo za starije ljude, a nova analiza našeg zdravstvenog sustava u sklopu Mreže europske socijalne politi­ke ide tome u prilog.

     Tako su autori Tematskog izvješća o nejednakostima u pristupu zdrav­stvenoj skrbi, koje je u svibnju 2018. izrađeno za potrebe Europske komisije, Paul Stubbs i Siniša Zrinščak, secirali zdravstveni sustav i otkrili poprilične mane u dostupnosti zdravstvene skrbi u Hrvatskoj, naročito spram nekih druš­tvenih skupina. Najugroženije skupine po dostupnosti zdravstvene skrbi su starije osobe, ljudi koji žive na otocima i u ruralnim predjelima, žene, siromašni, slabije obrazovani i Romi.

Besplatno, a nedostupno

     Kod starijih osoba se to manifestira u opadajućem broju zdravih godina; koji je nakon odlaska u mirovinu dvo­struko manji nego u Europskoj uni­ji, povećanom broju nepredviđenih zdravstvenih problema i dugom čeka­nju na liječenje. Ljudi u ruralnim krajevi­ma, pak, imaju pristup samo osnovnoj zdravstvenoj skrbi, što se naročito vidi na otocima, gdje se za hitne interven­cije najčešće koriste nepouzdani načini prijevoza, poput brodova i helikoptera, ovisni o vremenskim prilikama. Autori navode i da 36,6 posto najsiromašnije četvrtine stanovništva ima policu do­punskog zdravstvenog osiguranja, dok u najbogatijoj četvrtini to pravo koristi čak 75,9 posto. Kod siromašnih je zabi­lježeno i lošije opće zdravlje u odnosu na ostale skupine.

Što je tome uzrok? Iako se navodi kako je dopunsko zdravstveno osigu­ranje besplatno za gotovo polovicu njegovih korisnika (djeca, siromašni umirovljenici, nezaposleni, drugi ne­aktivni ljudi), ono ipak ne može pokriti sve. Zbog toga, ali i visokih troškova i izdataka, na zdravstveni sustav se na- kalemilo čak više od osam milijardi kuna duga. Dio zdravstvenog sustava je financiran i iz državnog proračuna, pa nije ni čudo što se u sustavu teško odlučuju na unaprjeđenja. Ne pomažu niti lijekovi koji nisu na A-listi HZZO-a, jer, iako umanjuju tegobe, koštaju pre­više za one s prihodima do linije siro­maštva (2.321 kuna).

Tanka „zdravstvena kuna"

     To dovodi do lošije kvalitete zdrav­stvene usluge, neredovitih pregleda, duljih lista čekanja i povećane stope odgode pri naručivanju nego u EU. Tomu pridonosi opadajući broj kvalifi­ciranog zdravstvenog osoblja. Procje­na je da u Hrvatskoj trenutno nedo­staje oko 4.000 liječnika, najviše gine­kologa i pedijatara, a da ne govorimo o medicinskim sestrama. Dobar dio po­stojećih liječnika radi u „sivoj zoni", od­nosno, istovremeno u javnoj i privatnoj zdravstvenoj zaštiti. Stubbs i Zrinščak i ovo vide kao veliku manu u jednakosti dostupnosti zdravstvene zaštite.

     Predložena su i neka rješenja, no s obzirom na to da RH ulaže samo 7,3 posto BDP-a u zdravstvo, od čega mi­zernih 0,2 posto za dugotrajnu zdrav­stvenu skrb te na „uobičajenu praksu" podmićivanja liječnika kako bi se što ranije došlo na red, teško će zaživjeti. Predloženo je, naime, da se zdravstve­na skrb sinkronizira s ostalim oblicima socijalnih prava te da se novac bolje raspodjeljuje u ona područja gdje su zabilježeni najveći problemi. To će biti teško, jer gotovo da i nema sustavnog istraživanja o dostupnosti zdravstvene skrbi u RH, a da ne govorimo o istraži­vanjima kvalitete.

Siromašni plaćaju najviše

     Osim loše i nedostupne zdravstve­ne skrbi, najsiromašniji (njih čak 17,7 posto) plaćaju i više od svojih financij­skih mogućnosti da bi obavili pregled kod liječnika ili neki drugi zdravstveni tretman. Uz rizik od siromaštva i socijal­ne isključenosti, koji je 2016. za starije od 65 godina iznosio 32,7 posto, nije ni čudno što su upravo stari i siromašni najviše bolesni, češće se osjećaju bole­snijima od drugih i imaju mnogo više neostvarenih potreba.

     Stoga u zemlji koja, prema podaci­ma iz 2016., ima više zdravstvenih osi- guranika nego stanovnika, teško može­mo očekivati brzi napredak. Svjesni su toga Stubbs i Zrinščak koji kažu kako su „najveći problemi u pristupu kvali­tetnoj i efektivnoj zdravstvenoj skrbi, koja se vrši na vrijeme" te zaključuju kako bi „teškoće u ostvarivanju pri­stupa zdravstvenoj skrbi mogle imati utjecaj na stope preživljavanja ljudi s različitim dohocima, dobi i u različitim društvenim skupinama". Bolje rano u grob, nego kasno u bolnicu.

Milan Dalmacija