UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SAGA O VOZAČKIM DOZVOLAMA ZA STARIJE OD 65

Medicina rada ponovno napada

 

      Trebaju li stariji ljudi voziti? Oko ovog pitanja se stva­raju oštre polemike još od prvog uzleta automo­bilske industrije, koji se dogodio prije otprilike 100 godina. U Hrvatskoj se to pitanje svodi na kriterij zdravlja starijih osoba, a samim time i prava na produljenje vo­začkih dozvola. Iako će mnogi naši umirovljenici reći kako rijetko ili gotovo uopće ne voze, jer se ne osjećaju više to­liko sigurno za volanom, 282.045 ljudi starije dobi (prema statistici MUP-a za 2017.) ne može bez automobila. A za njih vlast, po četvrti puta u četiri godine, sprema neugod­no iznenađenje u obliku obveznog plaćenog liječničkog pregleda prilikom produljenja vozačke dozvole.

     Jedna je to od predloženih mjera izmjena i dopuna Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je predviđen Planom zakono­davnih aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova u 2019. godini. No, iako je donošenje tog zakona na rasporedu tek u trećem kvartalu sljedeće godine, već sad prometni stručnjaci, liječnici i političari lobiraju za to. I pri tom ma­sno lažu.

Iako se ovih dana u javnosti puno glasnije moglo čuti o strožem kažnjavanju nesavjesnih vozača, trebamo se upitati što to znači za starije osobe, kojima je automobil često i jedini način da, primjerice, odu na tržnicu, kod li­ječnika ili pak do prvog bankomata ili pošte po mirovinu.

Uvijek ista priča

     Eto kako je to bilo prva tri puta. Prvo je u kolovozu 2014., usred ljeta, nakon gotovo minimalnog trajanja sa­vjetovanja, u Zakon o sigurnosti prometa na cestama im­plementirana odluka da se „vozačka dozvola izdaje s ro­kom važenja od 10 godina, a najduže do 65. godine živo­ta vozača, a nakon što napuni 65 godina, vozač je dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu". Podsjetimo, iste godine je donesena odluka o produljenju radnog vijeka do 67 godina starosti. Nigdje veze s usklađenošću doma­ćih propisa, a kamoli još da svoje zakone usklađujemo s europskima. Tek nakon godinu dana dopisivanja SUH-a s institucijama, Vlada je popustila i ukinula ovu odredbu.

Vladajući su se istog trika sjetili i 2016., no on pravo­dobno reakcijom SUH-a i MUH-a nije prošao, kao niti u jesen 2017. kada se stranka Most između dva čitanja prijedloga novog zakona sjetila pogodovati medicini rada.

     Naime, u sva tri navrata bilo je propisano da je vozač, kada navrši 65 godina života, dužan obaviti liječnički pre­gled kod izabranog liječnika medicine rada, a ne kod li­ječnika opće prakse. To je sporno iz više razloga. Naime, kako je moguće pretpostaviti i zakonom potvrditi da net­ko može raditi do 67., ali se ne može dovesti do radnog mjesta? Nadalje, zašto je potrebno platiti pregled do 500 kuna, ako se on može obaviti besplatno? Osim toga, zašto bi pregled obavio liječnik kojeg osoba nikad nije u životu vidjela, a ne onaj koji je liječi desetak godina? Odgovor je da nema razloga i zato je ova odredba triput srušena.

Četvrta sreća?

     Hoće li biti četvrta sreća za vladajuće lobiste i medi­cinu rada, ovisi o ishodu budućeg javnog savjetovanja i tumačenju statistika i europskih propisa. Naime, upravo na to se poziva vlast u pokušaju da opravda razloge za uvođenjem ovakvih izmjena i dopuna. No, statistika im ne ide na ruku, a europski propisi još manje. Argument o „povećanom broju prometnih nezgoda za koje su odgo­vorni vozači stariji od 65 godina" ne drži vodu.

     Statistika MUP-a kaže da je broj nesreća za koje su od­govorni vozači stariji od 65 godina, u odnosu na ukupan broj prometnih nesreća za koje su odgovorni vozači od 2014. do 2017. porastao za jedva jedan posto. Istovre­meno je vidljivo da je porastao i ukupan broj prometnih nesreća za koje su odgovorni vozači svih dobi, tako da stariji vozači sigurno nisu uzrok povećanom broju sudara. Osim toga, iz policijskih je podataka vidljivo kako je broj nesreća s ozljedom ili smrtnim ishodom, a koje su prou- zrokovali vozači stariji od 65 godina - u padu.

Lažni argumenti

     Što se tiče europskih propisa, zakonodavac se sada poziva na Direktivu (EU) 2018/645 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o izmjeni Direktive 2003/59/ EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposoblja­vanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvola­ma. U navedenoj Direktivi nema nikakvih izmjena i do-

 

TABLICA: Broj nesreća koje su uzrokovali vozači 65+ u Hrvatskoj

Godina

Ukupni broj nesreća koje su skrivili vozači

Broj nesreća koje su skrivili vozači 65+

Postotak nesreća koje su skrivili vozači 65+

*Broj i postotak poginulih u nesrećama koje su skrivili vozači 65+

*Broj i postotak ozlijeđenih u nesrećama koje su skrivili vozači 65+

2015.

30.456

3.074

10,1

Nepoznato

Nepoznato

2016.

30.699

3.127

10,2

34 (13,8%)

1.014 (10,3%)

2017.

31.908

3.347

10,5

27 (10,3%)

1.028 (10,5%)

 

*Broj i postotak od ukupnog broja poginulih i ozlijeđenih Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova

 

 

puna prethodnih direktiva u smislu liječničkih pregleda pri produljenju vozačkih dozvola, tako da ostaje nejasno zašto se to uopće umetnulo u „domaći" tekst. Odredbe se odnose na profesionalne vozače sa C i D dozvolama!

      U Direktivi 2006/126/EZ, doduše, stoji da „države čla­nice mogu ograničiti razdoblje valjanosti vozačkih do­zvola, utvrđeno u stavku 2., za imatelje s boravištem na njihovom državnom području i navršenih 50 godina kako bi povećale učestalost zdravstvenih pregleda ili drugih posebnih mjera" te da „državama članicama treba dopu­stiti uvođenje zdravstvenih pregleda kao jamstva ispu­njenja minimalnih standarda psihofizičke sposobnosti za upravljanje drugim motornim vozilima. Zbog razloga preglednosti, takvi se pregledi moraju podudarati s pro­duljenjem vozačke dozvole te stoga biti vezani uz raz­doblje valjanosti dozvole."

     Direktiva, dakle, ne obvezuje nikoga da uvede liječ­ničke preglede, a čak se nigdje niti ne spominje dobna granica od 65 godina. Jedino što, po Direktivi, niti jedna država članica ne smije jest produljiti ili izdati vozačku dozvolu osobama koje boluju od kroničnih bolesti ili abnormalnosti lokomotornog sustava zbog koje nisu u stanju voziti, teške srčane aritmije, angine pectoris, teških neuroloških bolesti ili epilepsije te duševnih bolesti, ali to - bez obzira na dob.

     Za sve ostale bolesti, vozačka dozvola se izdaje ili pro­duljuje prema nalazima redovitih pregleda ili ovlaštenog medicinskog mišljenja. Dakle, nigdje niti riječi o medicini rada. Tako Danci obnavljaju vozačke nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, u Nizozemskoj se vozačka produljuje na pet godina bez pregleda, a u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji nema dobnog ograničenja za uprav­ljanje vozilom.

Štete i štetočine

     SUH i MUH su do sada tri puta tražili i izborili da se za­drži postojeće zakonsko rješenje, koje je sukladno europ­skim propisima, a to znači da za slučaj nastupa okolnosti za nemogućnost nastavka vožnje osobni liječnik primar­ne zaštite je taj koji pacijenta mora uputiti na potrebne preglede te o nalazima, ukoliko je potrebno, izvijesti nad­ležnu policijsku upravu. Sada kreće borba za istu stvar po četvrti put. Borba protiv nezasitnog lobija medicine rada.

     Dodatno je sporno i to što zakonodavac svojim izmje­nama ne procjenjuje nikakav utjecaj na umirovljenike, niti na poslovne subjekte, a promatrajući ove promjene, jasno je da su utjecaji golemi. Medicina rada od pregleda vozača starih 65 godina može zaraditi desetke milijuna kuna godišnje, ako uzmemo u obzir da takvi pregledi ko­štaju od 300 do 450 kuna.

     A što bi neželjenim izmjenama zakona dobile starije osobe? Novi oblik diskriminacije po dobi, koji će na njih utjecati tako da će im biti smanjena mobilnost, neće moći obavljati svakodnevne potrebe, zdravstvena skrb će im biti nedostupna (naročito u ruralnim krajevima), daljnje osiromašivanje zbog plaćanja takvih pregleda, društvena izoliranost će se povećati zbog smanjene mobilnosti... Trebamo li nabrajati dalje?

Milan Dalmacija