UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OČITOVANJE O PRVOM PRIJEDLOGU MIROVINSKE REFORME

Necjelovita reforma pod pritiskom bankarskih fondova

 

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) i Matica umirovlje­nika Hrvatske (MUH) 3. rujna su se očitovali na prezenta­ciju MRMS-a „Cjelovita mirovinska reforma" od 30. lipnja 2018.

1.              Ubrzavanje izjednačavanja uvjeta za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce

Sadašnji Zakon predviđa izjednačavanje uvjeta za muškarce i žene do 2030. godine, a uvjeti za ostvariva­nje starosne mirovine su 65 godina života i 15 godina staža. Potom se predviđa podizanje dobi za po 3 mje­seca godišnje do 2038. kada bi uvjet za mirovinu trebao doseći 67 godina života. Prema prijedlogu novog Zako­na, proces bi se ubrzao te bi trebao biti dovršen 2031. godine.

S takvim prijedlogom se ne slažemo iz više razloga. Prema podacima Eurostata za 2016. očekivano trajanje života u Hrvatskoj je kraće za ukupno 2,8 godina u od­nosu na EU; dok je očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine u Hrvatskoj dvostruko kraće nego u EU (5 naspram 10 godina u prosjeku).

Osim nepovoljnih demografskih trendova u starijoj populaciji, zabrinjavajuće jest i to što sve tranzicijske, odnosno postsocijalističke zemlje ne planiraju podizati uvjet dobi za odlazak u starosnu mirovinu na 67 godina. Čak štoviše, Poljska je odustala od modela sličnog na­šem i vratila se na startnu poziciju od 65 godina.

Umirovljeničke udruge predlažu da uvjet dobi za odlazak u starosnu mirovinu ostane 65 godina, ali i da se poveća uvjet ostvarenog mirovinskog staža s 15 na 20 godina.

2.              Povećanje starosnih mrovina za rad nakon 65. godine

Prijedlog MRMS-a da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji po prvi puta ide u mi­rovinu sa 65 godina života i 35 godina mirovinskog staža, poveća za 0,34 posto za svaki mjesec (4,08 posto za godi­nu) nakon navršenih godina života za starosnu mirovinu umirovljeničke udruge podržavaju, no drže da bi trebalo uvesti i rješenje kojim bi se stimulirali poslodavci koji bi zapošljavali starije radnike i nakon navršenih godina za odlazak u mirovinu.

3.              Prijevremena starosna mirovina

Prijedlog da se u prijelaznom razdoblju od 2019. za žene poveća dob i mirovinski staž za 4 mjeseca godišnje, da bi od 2027. godine muškarci i žene imali uvjete za prijevremenu mi­rovinu od 60 godina života i 35 godina staža, a potom od 2028. povećanje staža i dobi za 6 mjeseci za oba spola do 2031. kada bi uvjet za odlazak u prijevremenu mirovinu bio 62 godine ži­vota, Sindikat i Matica umirovljenika smatraju neprihvatljivim i protiv su bilo kakvih izmjena postojećih odredbi i pogor­šanja uvjeta za prijevremeno umirovljenje.

4.              Penalizacija

Prijedlog da se uvede linearno umanjenje od 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja tj. 4,08 posto po godini, do najviše 20,4 posto za najviše pet godina apsolutno nije podr­žan, već je predloženo da se zadrži postojeći model pena- lizacije, jer je socijalno pravedniji za umirovljenike i uzima u obzir mirovinski staž.

 

5.              Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika

Prijedlog da se uvjeti za starosnu mirovinu za dugogodiš­njeg osiguranika povećaju na 61 godinu života i 41 godinu staža, bez povećanja od 0,15 posto za svaki mjesec kasnijeg odlaska u mirovinu, a od 2027. da se povećava na 62 godi­ne, smatra se apsolutno neprihvatljivim, jer je takav model uveden upravo zato da bi osobama koje su u ranoj životnoj dobi započele raditi omogućio kao dugogodišnjim osigura- nicima oslobađanje od penalizacije prigodom ranijeg odlaska u mirovinu.

 6.              Rad i mirovina

Prema sadašnjim odredbama ZOMO-a mirovina se ne obustavlja korisnicima starosne mirovine koji rade do četiri sata dnevno temeljem ugovora o radu; korisnicima invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i nekim drugim skupinama. Predloženo je širenje mogućnosti rada uz mirovinu za: korisnike starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika (do 4 sata, puna mirovina); korisnike starosne mirovine prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih služ­benih osoba (do 4 sata, puna mirovina ili puno radno vrijeme + pola mirovine) i korisnicima prijevremene starosne mirovine (do 4 sata, puna mirovina).

Umirovljeničke udruge u cijelosti podržavaju prošire­nje korisnika prava na rad bez obustave mirovine, ali traže da se za sve kategorije umirovljenika, dosadašnje kao i one na koje je proširena mogućnost rada uz mirovinu, primijeni unificirano rješenje, odnosno da se svim kategorijama umi­rovljenika omogući izbor između rada na puno radno vri­jeme uz pola mirovine ili na pola radnog vremena uz cije­lu mirovinu, kao što bi bilo omogućeno vojnim, policijskim i ovlaštenim službenim osobama.

 7.              Dodatak na mirovinu od 27 posto

Nerazumljivi su i manipulativni svi zahtjevi i apeli da se „štedišama iz drugog stupa vrati ukinuti dodatak od 27 posto", jer takav dodatak oni nisu ni imali, niti je zakonski bio za njih predviđen, već samo za osiguranike temeljem prvog javnog stupa. Svrha tog dodatka je bila, kao svojedobno i s povratom duga tzv. starim umirovljenicima, ispraviti razliku između tzv. novih i starih umirovljenika nakon povrata duga i brzinskog prijelaza na obračun mirovine iz cijelog radnog staža.

K tome, dodatak od 27 posto ne postoji kao dodatak, jer je od 1. siječnja 2012. na snazi Zakon o dopuni Zakona o do­datku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kojim je taj dodatak postao integralni dio mirovi­ne. Udruge su protiv uvođenja novog kojim je dodatak za „drugostupaše" kako bi se prikrilo neefikasnost drugog ob­veznog stupa i za trećinu manje mirovine.

8.              Pravo izbora mirovine za osiguranike II. Stupa

Predloženo je da osiguranici koji su obvezno uključeni u II. stup u postupku ostvarivanja prijevremene starosne i sta­rosne mirovine prema ZOMO-u imaju ista prava kao da su bili osigurani samo u I. stupu odnosno da se mogu opredijeliti za mirovinu iz oba stupa (ovisno o izboru osiguranika), što se u potpunosti i apsolutno podržava. Ovakvim prijedlogom MRMS započinje nužna reforma drugog mirovinskog stupa i u Hrvatskoj.

 9.              Umirovljeničke udruge upozorile su višekratno na ne­gativne strane obveznog drugog mirovinskog stupa, koji je uveden pod pritiskom Svjetske banke 2002. godine kao tzv. kapitalizirana štednja. Nastao je tako što je smanjena upla­ta u prvi stup generacijske solidarnosti sa 20 na 15 posto od bruto plaće zaposlenih pa se pet posto obavezno uplaćuje u drugi stup. Prebacivanjem tih pet posto u privatne mirovinske fondove, što je godišnje više od pet milijardi kuna, stvoren je ogroman financijski nedostatak sredstava za isplatu sadašnjih mirovina pa se to namiruje iz državnog proračuna. Država sto­ga posuđuje taj isti novac od bankara, zadužuje se i plaća viso­ke kamate, pa je takav model doveo do enormnog povećanja državnog javnog duga.

10.          Europa uglavnom ne poznaje takav model obveznog dru­gog stupa kakav napadno guraju lobiji privatnog financijskog kapitala u Hrvatskoj. Većina zemalja u tranziciji, među kojima su Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Rumunjska, koje su imale sličan model drugog stupa kao i Hrvatska, praktički su ga ukinule, a Češka i Slovenija su takav model odbile uvesti odmah na početku, te sve rečene zemlje imaju dobrovoljni drugi stup.

 

OBRAZLOŽENJE BEZ ANALITIČKE PODLOGE

     Među razlozima za nužnost reforme Ministarstvo spo­minje visok udio umirovljenika u mlađim dobnim skupi­nama, no ne spominju se uzroci. Najvećim je dijelom to posljedica velikog broja mirovina po posebnim propisima, naročito u dijelu koji se odnosi na hrvatske branitelje, ratne vojne invalide i članove njihovih obitelji, čiji se broj nepre­stano povećava, a sve na teret državnog mirovinskog fon­da, odnosno, prvog mirovinskog stupa međugeneracijske solidarnosti. Drugi razlog je i prisilno umirovljenje zaposle­nika čim steknu prve uvjete za prijevremeno umirovljenje, što su vrlo često primjenjivali poslodavci, privatni i državni.

     Spominje se i mali broj korisnika starosne mirovine sa 40 ili više godina mirovinskog staža. Prema statističkim in­formacijama HZMO-a iz srpnja 2018. samo 180.297 od uku­pno 1.140.446 umirovljenika (prema ZOMO), ima 40 ili više godina staža (15,8 posto umirovljeničke populacije), što je svakako posljedica zakonskih propisa, a ne osobnog izbora ili „krivice" umirovljenika. Preuveličavanje ili iznošenje ne­razjašnjenih brojki u ovako delikatnoj situaciji može poslje­dično stvoriti uvećane i nepotrebne troškove za proračun, odnosno javni mirovinski fond, odnosno deficite u područ­jima mirovinskog sustava gdje treba osigurati više novca. Nerijetko se navodi nepostojeći termin „pune mirovine" koji ne postoji niti je razumljivo o čemu je riječ. Gotovo da ispada kako su svi koji nisu otišli u „punu mirovinu" pokrali državu ili se ilegalno umirovili.

     Nadalje, točno je da je udio prosječne mirovine u pro­sječnoj plaći nizak, ali to nije, kako se navodi u prezentaciji, 41,86 posto (prosječna mirovina - 2.617 kuna?), već je neadekvatnost mirovina puno ozbiljnija te iznosi 37,35 posto (stvarna prosječna mirovina za srpanj 2018. - 2.344 kune!). U odnosu na prosjek EU koji iznosi 58 posto, ovaj podatak je još sramotniji i tim više zahtijeva ozbiljne mjere za po­boljšanje adekvatnosti mirovina.

     Također se navodi kako je mirovinski sustav održiv i kako je potrebno osigurati 39 milijardi kuna godišnje za mirovine, od čega 17 milijardi iz proračuna. Ovdje nastaje najveća pomutnja, jer su podaci netočno prikazani. Treba transparentno prikazati kako u navedenih 17 milijardi kuna ulazi 5,24 milijarde za mirovine po posebnim propisima (povlaštene mirovine) i 6,6 milijardi za tranzicijski trošak uvođenja drugog mirovinskog stupa. Tako dolazimo do (samo) 5,165 milijardi kuna godišnje manjka, ili 30,38 posto iznosa koje bi proračun trebao dopuniti za isplatu radnič­kih mirovina.

     Prikazivanje kako država za (radničke) mirovine treba dodavati 17 milijardi kuna godišnje dovodi do stvaranja antiumirovljeničkog mnijenja. U svakom slučaju je neop­hodno dovršiti (a ne ukinuti, kao što je učinjeno) transpa- rentnu podjelu na razini pojedinog osiguranika/umirovlje- nika o dijelu mirovine stečenom po općim odnosno poseb­nim propisima.