UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DUGO VRELO LJETO

Dehidracija - naš najveći neprijatelj

 

     Dehidracija - isušenje organizma - stanje je koje se često ne pre­pozna, može pogoditi ljude svih dobi, a katkad može biti fatalno. Svatko od nas u određenom trenutku doživljava dehidraciju. Budući da njeni rani simp­tomi (glavobolja, suha usta, vrtoglavica, umor) nisu specifični, ljudi obično ne uoče da su dehidrirali, uzmu nešto te­kućine, odmore se i to djeluje. Međutim, ako dopuste da se ta loša situacija pre­dugo održava, mogu se izložiti ozbiljnoj opasnosti.

     Uzročnici gubitka tekućine iz tijela, primjerice toplina, hladnoća, tjelovježba, produženo izlaganje niskoj vlažnosti zra­ka, povišena tjelesna temperatura, pro­ljev i povraćanje, mogu stvoriti uvjete za potencijalno opasnu dehidraciju. Lišeno tekućine, tijelo izvlači tekućinu iz tjele­snih stanica s ciljem da obnovi uobičajen volumen krvi.      Budući da se nedostatak stanične tekućine nastavlja, taj pokušaj obnavljanja krvi ne uspijeva. Nedovoljna količina krvi znači pad krvnog tlaka, što dovodi do umora, vrtoglavice i glavobo­lje. U ovoj fazi dehidracije, mjere koje se mogu poduzeti su odmor i uzimanje te­kućine. Međutim, kad je dehidracija jače izražena, kad je prisutna mučnina, grčevi u mišićima ili čak nesvjestica, potrebna je hitna medicinska pomoć.     Krvni tlak može pasti na opasno niske razine.

 Skriveni neprijatelj

     Jedan od problema je taj što je žeđ slab indikator potreba tijela za tekući­nom. U normalnim okolnostima do vre­mena kad osjetimo žeđ već smo izgubili oko jedan posto tjelesne težine u teku­ćini, to jest oko 75 dekagrama u osobe teške oko 75 kilograma. Mnogi ljudi nisu svjesni te potrebe za tekućinom. Osoba teška 65 do 70 kilograma treba unijeti minimalno dvije litre tekućine dnevno putem pića i hrane. Za vrijeme vrućih dana, eventualno s dodatkom neke tje­lovježbe, unos tekućine u organizam mora biti povećan proporcionalno ono­me što je izgubljeno.

     Kad je toplina uzročni faktor, dehi­dracija može dovesti do toplotnog is­crpljivanja. Zajedno s gubitkom vode, tijelo gubi i elektrolite, prvenstveno na­trij, kloride i kalij, koji su neophodni za normalno funkcioniranje stanica i živaca. Toplotni udar nastaje za vrijeme dugo­trajnog izlaganja toplini, tjelovježbom ili kombinacijom jednog i drugog.    Tjele­sna temperatura često naraste iznad 40 stupnjeva, puls je ubrzan, koža je topla i suha, vid se zamućuje, a slušanje je ote­žano. Ako se tjelesna unutarnja tempera­tura brzo ne smanji, mogu nastati grčevi, koma i - fatalni svršetak.

     Posebna pažnja treba biti posvećena djeci, jer ona imaju manje žlijezda znoj- nica nego odrasli, a i njihovi su tjelesni sustavi za reguliranje topline još nedo­voljno razvijeni. Također i osobe starije od 55 godina imaju manje djelotvorne tjelesne„termostate" i slabiji osjećaj žeđi.

 

Kako izbjeći dehidraciju?

     Osim što je potrebno piti šest do osam čaša vode dnevno, smanjite unos kave, čaja, alkohola i bezalko­holnih pića koja sadrže kofein, zato jer svi oni pospješuju eliminaciju vode iz tijela. Osobe koje planiraju dodatnu fi­zičku aktivnost, trebaju povećati unos vode i sokova prije same aktivnosti.

     Ako je mokraća bistra, hidrirani ste u dovoljnoj mjeri. Međutim ako je ona intenzivno jače žuta, organizam treba tekućinu! Ako tijelo ima dovoljnu ko­ličinu tekućine, koža je mekana i elas­tična. Kad je tijelo dehidrirano, koža postaje sve više suha i kruta. Liječenje dehidracije zahtijeva mirovanje na svježem, hladnom mjestu, uzimanje tekućine - u težim slučajevima i putem infuzije. Dobra metoda za nadomje- štanje elektrolita je pileća juha, koja je izvrstan izvor vode, kalija i soli. Prepo­ručljivo je nositi odgovarajuću odjeću, koja omogućuje tijelu da „diše" i tako se samo hladi.

     Tinejdžeri i mlađe odrasle osobe skloni su postupati sa svojim tijelom kao da su besmrtni. Oni su posebno ra­njivi na iscrpljenost i dehidraciju u vri­jeme kad ih neko sportsko natjecanje, ponos, ambicije ili obaveze tjeraju da postižu što bolje rezultate, a zanema­ruju temeljne ljudske potrebe - umje­renost, odmor i vodu. Ne dopustite da se to i vama dogodi!

dr. Ivo Belan