UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

HOĆE LI POSKUPJETI POGREBI?

Bitka za monopol na grobljima

 

     Krajem ožujka 2018. ogromnu su halabuku u javnosti izazvali napisi o poskupljenju pogrebnih usluga i naknada izazvani 19. po redu izmjenom Zakona o komunalnoj djelatnosti. Novi Zakon je u veljači prošao prvo čitanje u Saboru, trenutno se nalazi u drugom či­tanju i izvjesno je da će u skorije vrijeme biti izglasan.

     Naime, mnogi su protumačili nove odredbe Zakona, koje se odnose na obavljanje pogrebnih usluga kao napad na komunalne tvrtke koje ih u manjim gradovima obavljaju, što bi posljedično dovelo do poskupljenja grobnih nakna­da, ali i samog ukopa, cvijeća, svijeća i svega ostalog što se treba pripremiti da traju kako su ovdje zakinuti, iako, uz Zakon o komunalnom gospodarstvu, postoji Zakon o komunalnoj djelatnosti koji bi trebao sve regulirati.

     „Dvadeset i nešto godina se borimo da uvedemo red u pogrebničku djelat­nost. Ona se dijeli na dva segmenta; po­grebničku djelatnost i pogrebničku ko­munalnu djelatnost. Mi radimo sve, od balzamiranja pokojnika do prodaje cvi­jeća, a komunalci bi trebali samo brinuti o održavanju groblja. Čak je i ministar ranije dao naputak da komunalne firme ne mogu ishoditi dozvole za komunalne djelatnosti, a one su svoje ljude slale na stručne ispite. Nitko se ne pridržava za­kona, od države, pa nadalje", kaže Damir Sapanjoš, predsjednik Udruge pogreb­nika Hrvatske.

     Gordijski je to čvor kojeg, čini se, nit­ko neće raspetljati. S obzirom da se ci­jene ispraćaja u Hrvatskoj kreću od pet do petnaest tisuća kuna, nijedna se od zaraćenih strana ne pita koliko si oža­lošćene obitelji mogu priuštiti njihovo prepucavanje.   Doduše, prijedlog novog Zakona o komunalnoj djelatnosti uvr­štava samo održavanje groblja i krema­torija te usluge ispraćaja, ukopa i kremi- ranja pokojnika. Osim toga u 26. članku Zakona predviđa se da „predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i drugu djelatnost koja se smatra komunalnom djelatnosti".

     Zakonom je određeno da to mogu biti trgovačka društva (privatni pogreb­nici), javne ustanove (komunalna druš­tva), službe, te pravne i fizičke osobe na temelju koncesije ili ugovora o obav­ljanju komunalne djelatnosti. Upravo ovdje leži najveći problem, jer i jedni i drugi smatraju da će time biti oštećeni, odnosno da će teško moći pokriti svoje troškove, ako se koncesije daju drugoj strani. Četiri sindikalne središnjice su ovdje na strani komunalnih poduzeća i imaju jasan argument.

     „Smatramo kako za dio komunalnih djelatnosti, koje su od posebnog javnog interesa (kao što su: opskrba i gospo­darenje pitkom vodom, odvoz otpada, kanalizacija i odvodnja, kremiranje, ukop...) ni pod koju cijenu ne bi smjele biti otvorene mogućnosti za koncesioni- ranje. Naime, takve usluge, kao one od izrazite važnosti za građane i gospodar­stvo ne smiju biti predmet komercija- lizacije, već moraju biti i ostati lako do­stupne svima, a ne smiju biti osnova za stjecanje zarade i dobiti privatnih kon- cesionara kroz podizanje cijena ili smanjenje razina usluga. Kakve bi im se tek neslućene mogućnosti za takva postu­panja otvorile koncesioniranjem nekih vitalno važnih komunalnih djelatnosti, kroz komercijalizaciju i podizanje cijena te maksimalno iskorištavanje zaposle­nih i njihovo minimalno plaćanje. Povrh rečenog, za tvrtke u vlasništvu lokalne samouprave koje obavljaju komunalne djelatnosti treba zakonom otvoriti mo­gućnost popratnog obavljanja i nekih komercijalnih poslova čija mogućnost proizlazi iz obavljanja osnovne komu­nalne djelatnosti. Sredstva priskrbljena na taj način mogla bi se utrošiti na bolje opremanje i organiziranje tih istih tvrt­ki i njihove osnovne djelatnosti, a što bi značilo uštede i smanjenje troškova za lokalno gospodarstvo i građane kao korisnike njihovih usluga", stoji u Izdvo­jenom mišljenju sindikalnih središnjica, vezanom za donošenje Zakona o komu­nalnom gospodarstvu.

Puno vike nizašto

     No, čini se kako su svi oglasili uzbunu oko krivog zakona. Iz Ministarstva gradi­teljstva, koje je predlagač novog Zakona o komunalnoj djelatnosti, dobili smo šturi odgovor kako se ne planiraju kon­cesije za pogrebnike, a promjene cijena svih komunalnih usluga prvo trebaju biti odobrene od gradonačelnika ili načelni­ka općina nakon detaljnog obrazloženja.

     Problem koji muči sve strane u ovoj priči reguliran je Zakonom o pogrebnič- koj djelatnosti iz 2015. u kojem u članku 4. stoji: „Pogrebnik je trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik upisan u odgovarajući registar za obavljanje po- grebničke djelatnosti koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, osim mrtvozornika imenovanog sukladno po­sebnim propisima koji reguliraju orga­nizaciju i rad mrtvozorničke službe", a u članku 24. stoji kako će sve koncesije biti ukinute stupanjem na snagu tog Zako­na, što je bilo prije tri godine.

     Dakle, cijene se neće mijenjati i neće se pripreme za ispraćaj obavljati na više mjesta, osim ako to već nije uobičajena praksa ili ako to ne odluči prvi čovjek grada ili općine. Kako bi prepucavanje između komunalaca i privatnih pogreb­nika prestalo, treba mijenjati Zakon o po- grebničkoj djelatnosti i to tako da bude usklađen sa Zakonom o komunalnoj djelatnosti u definiranju toga tko smije obavljati pogrebničke usluge.

Milan Dalmacija