UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

oecd: zabunom dodali sto posto

Hrvatska ima najdarežljivije mirovine na svijetu!?

 

     Vrli ministar rada i mirovinskog sustava, Marko Pavić, prije mjesec dana je počeo samo­uvjereno skakutati od skupa do sku­pa i svima govoriti kako je hrvatski mirovinski sustav najdarežljiviji na svijetu. Da, dobro ste čuli: na svije­tu! I to tako da umirovljenik„izvuče" kroz mirovine 133 posto više nego što je uložio kroz doprinose.

Vjerojatno je u tu papazjaniju uvjerio i premijera, te ostale člano­ve Vlade, što mu stavlja ogromnu širinu djelovanja za predstojeću mi­rovinsku reformu. Često spominje i svoju baku koja ima 90 godina i već je 40 godina u mirovini, kao znan­stveni dokaz svojih netočnih teza.

     Otkuda ministru takva priča, kad svatko zna izračunati koliko je po­sto doprinosa uplatio i za koliko go­dina života u mirovini mu to može dostajati za preživljavanje. Od toga prežive prosječno 20 godina (s trendom opadanja), a nepotrošeni ostatak se troši u unutargeneracijskoj solidarnosti. Neki njegov dični suradnik je pročitao na linku     Svjet­skog ekonomskog foruma sljedeće: „Umirovljenici u Nizozemskoj, Tur­skoj i Hrvatskoj primaju više od 100 posto od svoje radničke plaće kad odu u mirovinu. Nizozemski i Turski penzioneri dobivaju 101 odnosno 102 posto (od svoje prethodne pla­će), ali hrvatski primaju velikoduš­nih 129 posto."

     To je izračun prema podacima OECD-a koji je analizirao podatke iz svojih 35 zemalja članica i nekih drugih zemalja. I tako je ta „neka druga zemlja", Hrvatska, postala hit, ali samo zabunom. Točan je podatak da je riječ o relativnom udjelu prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći, a to u Hr­vatskoj iznosi 29 posto, a ne 129 posto, kako navodi OECD. Odmah smo digli buku, kontaktirali naj­stručnije osobe iz Hrvatskog za­voda za mirovinskog osiguranje, ali i nekolicinu najuglednijih struč­njaka i znanstvenika za mirovinski sustav, i dobili potvrdu da je riječ upravo o tome: na temelju nebu­loznih podataka koji su pristigli iz Hrvatske ili iz Svjetske banke o Hr­vatskoj, OECD se zabunio samo za - sto posto!

     SUH je odmah uputio službeni upit čelnicima WEF-a i upozorio na ogromnu grešku, koja osobito u ovom trenutku kad kreće mirovin­ska reforma, predstavlja ozbiljan problem u percepciji potrebnih politika i mjera. Naglašeno im je kako je više od 52 posto mirovina u Hrvatskoj ispod državne linije siro­maštva, a svaki treći građanin stari­ji od 65 godina je u zoni rizika od siromaštva, te da je istina upravo suprotna, zajedno s Velikom Brita­nijom, Hrvatske je na sramotnom dnu ljestvice sa 29 posto.

     Kako nije objavljena ispravka, niti je stiglo očitovanje, SUH je sada uputio službeni prigovor na netoč­ne podatke oEcD-u zahtijevaju­ći javnu objavu točnih podataka. OECD će valjda odgovoriti, ili će se zatražiti pojašnjenje preko FERPA/ Europske federacije za umirovlje­nike i starije osobe. Ako i jesmo na Zapadnom Balkanu, valjda za­služujemo ravnopravni „statistički tretman". No, najveći je problem što nam mirovinsku reformu vodi osoba koja je povjerovala OECD-u, jer ako oni kažu da imamo najdare­žljivije mirovine na svijetu, onda ih i ne treba povećavati, zar ne?

Jasna A. Petrović