UVODNA RIJEČ

Izaberite bolje!

Piše: Jasna A. Petrović

     Neznate za koga biste glasali, jer vam je dojadilo tri deset­ljeća vladavine HDZ-a, uz povremeno ubacivanje SDP-a. Zapravo biste radije glasali za socijaldemokratsku opciju, jer vjerujete da će „ljevičari" biti skloniji malom čovjeku i socijal­nim pitanjima, a kao umirovljeniku s prosječnom mirovinom od samo 2.524 kune, itekako vam je važnije pitanje preživljavanja od ideološkog nadmetanja. Pun vam je kufer ustaša i partizana, a domoljublje ne mjerite stranačkom knjižicom. Iako umirovljenici uglavnom nisu aktivni članovi političkih stranaka, njihov glas doista odlučuje na izborima, a mogao bi i presuditi. I što sada?

     Na društvenim mrežama stariji građani sve više zazivaju neku treću opciju, ali im ovogodišnja ponuda nije dovoljno uvjerljiva: pjevač koji zagovara ministarstvo sreće, mostovi prema tradici­onalizmu ili oni s imenom i prezimenom.

     Na prošlim su izborima mnogi svladali abecedu varljivosti političke ponude, i razočarano shvatili da su njihovi glasovi samo poslužili za carsko uhljebljenje Mislava Kolakušića i Velibora Sinčića, ili za očuvanje saborske fotelje vječnog predstavnika umirovljenika Silvana Hrelje. Neće vas privući niti bivši ministar Mirando Mrsić kojemu je glavni slogan da je „protiv Bere". Možda ste i vi protiv Bere, i protiv Plenkovića, i protiv Škore ili Petrova, ali za nekoga morate glasati.

     Zato nemojte glasati za pojedince, već za programe. Pogle­dajte što vam tko obećava, koliko veću mirovinu, kakvu obiteljsku mirovinu, koliko godina priznatog staža po djetetu, koliko novih domova za starije i nemoćne, kakvu minimalnu mirovinu, kakve mjere protiv siromaštva najugroženijih. Ima još puno pitanja za koje potražite odgovore. Možda će to, istina, biti tek obećanja, kićeno pretjerivanje, poigravanje s brojkama. Ali i to ima svoju težinu. Znači da kroz svoju ponudu, ma kako nestvarnu i pre­tjeranu, nude nešto baš vama. Da im je stalo do vašega života jer su se barem potrudili napisati nešto što bi vam moglo vratiti dostojanstvo. A onda ih imate i za što prozivati, pitati, suditi im. Osim programa, pogledajte koliko je gdje lopova, kriminala, nemorala, korupcije. Nigdje nije sve oprano i čisto, ali barem gledajte gdje je takvih manje.

     I, ne, nemojte ni pomisliti da ne odete glasati. Vaš je glas va­žan, jer to je stvarno jedan od rijetkih trenutaka kad glas svakog čovjeka ima jednaku vrijednost. Doista je jednakopravan već time što svatko ima samo jedan glas. Slobodan je izbor iskren izbor, a odluku o tome kako će glasati birač donosi samostalno; slobodno odlučuje o izboru predstavnika koji će u njihovo ime odlučivati.

     I ponosno se svečano odijenite i odite na biralište, bilo sunce ili kiša. Vaše dostojanstvo je vaše pravo da to učinite. Da izabe­rete. Sreća nikada nije umanjena kada je podijeljena s drugima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SOCIJALNA SLIKA GRADA ZAGREBA U 2016.

Jesu li stari izvan fokusa?

Mladi i migranti su ciljane skupine, a najveću pomoć trebaju umirovljenici

 

     Prosinac je, osim donošenja novo­godišnjih odluka, savršeno vrijeme za rekapitulaciju učinjenog u go­dini. Tako je 19. prosinca u Tribini Grada Zagreba, predstavljena Socijalna slika Grada Zagreba za 2016. godinu. To je dokument nastao suradnjom Socijalnog vijeća Grada Zagreba i Centra za razvoj neprofitnih organizacija, koji prikazuje trendove socijalnog razvoja metropole. Time su dobivena četiri strateška izazova s kojima se Gradski uredi, ali i socijalne službe te neprofitne organizacije trebaju

Raste broj korisnika naknada

     U Socijalnoj slici navedeni su i statistički podaci o brojnu korisni­ka naknada u okviru socijalne skr­bi. Tako 3.116 korisnika ostvaruje pravo na naknadu za plaćanje do­punskog zdravstvenog osiguranja, koje iznosi 70 kuna mjesečno, dok je još 3.675 korisnika u umirovlje­ničkim domovima.

     Uz ovakvu sliku najstarijeg di­jela populacije metropole jedne članice EU, kao što je Hrvatska, brzo će analitičari morati mijenja­ti fokus socijalnih politika. Naime, uz povećan broj umirovljenika koji su ispod praga siromaštva, koji je 2.800 kuna, teško je očekivati da će, uz redovita izdvajanja za hra­nu i kućanske potrepštine, uopće moći izdvajati novac za bilo kakav oblik socijalne ili zdravstvene skrbi.

     Bez obzira na 148 socijalnih programa pokrenutih u 2016. i po­većanje izdvojenih sredstava, upit­no je hoće li starije osobe i umi­rovljenici ipak ostati bez cjelovite potrebne potpore.

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.

 

 

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.