UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

„CJELOVITA" MIROVINSKA REFORMA

Što nam kuhaju u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava?

     Premijer Andrej Plenković u svo­joj šturoj novogodišnjoj poruci nudi sigurnost svim građani­ma, pa i umirovljenicima u 2018. godini. O kakvoj je sigurnosti riječ? Obećao je smanjiti nejednakost, ali ne izrijekom socijalne nejednako­sti, čije je bujanje poticala upravo njegova vlada tijekom cijele prošle godine, te dovela Hrvatsku do po­dijeljene i spaljene zemlje, u kojoj malobrojna elita živi u paralelnom svijetu blagostanja.

     U posljednjih 20-tak godina došlo je do visokog porasta nejed­nakosti, a politike vladajućih ekipa nisu se fokusirale na zaustavljanje razlika, već su poticale upravo vri­jednosti protivne jednakosti i slo­bodi. Tako smo potonuli u bespuće neeuropske (ne)socijalne države, spram europskih promjena paradi­gme socijalne države, od pasivne, reparatorne prema aktivnoj, pre­ventivnoj, koja se zasniva na soci­jalnom investiranju. Hrvatska je da­leko od toga, te se ne suočava niti s reparacijom vlastite bijede, osob­no starijeg stanovništva. O tome se naprosto šuti, ignorira, gradi „potemkinova" sela blagostanja. U pozadini šutnje broj siromašnih ra­ste, a srednja klasa nestaje. Čak 50 posto umirovljenika ima mirovine ispod hrvatske linije siromaštva!

Čega nema u reformi, a trebalo bi biti

     No, pohvalio se premijer i da je indeksirao mirovine, kao da na to nije bio zakonski obvezan, već je to neki njegov specijalni dar umi­rovljenicima. A o mizernom iznosu usklađivanja i njihovom realnom padu u odnosu na plaće, ne zbori, a od 2010. su realno pale za 14 posto. Također ne priča kako je poreznom reformom debelo nagradio samo one s mirovinama višima od 6.300 kuna, dok je siromašne naprosto ignorirao. Socijalni autizam? Baha­tost?

Dakle, premijer obećava umi­rovljenicima sigurnost u 2018., ali ne spominje kakvu sigurnost. U prometu? Od kriminala? Od lešinarskog biznisa s dosmrtnim i do­životnim uzdržavanjem? Od ovršne tlake bilježnika, Fine i odvjetnika? Socijalnu sigurnost protiv kopanja po kontejnerima? Plenković, zapra­vo, nije obećao ništa.

     O njegovoj „cjelovitoj" mirovin­skoj reformi koja će uslijediti ove godine, samo se može reći da je to 17. po redu parcijalna zbrkana mi­rovinska reforma, koja ne planira uvesti minimalnu mirovinu od 40 ili 50 posto bruto minimalne plaće; nacionalnu „mirovinu" za ogroman broj starijih od 65 godina koji nisu uspjeli ostvariti mirovinu uveo bi 2020. godine (iako ju je prvi počeo „uvoditi" Račan još 2002. godine!).

Čega ima u reformi, a ne bi trebalo

     Nova mirovinska reforma ne planira promijeniti nakaradnu formulu za usklađivanje mirovina koju je „uglazbio" bivši ministar Mrsić, i to tako da se usklađuje u stopostotnom iznosu rasta po­voljnijeg indeksa (cijena ili pla­ća), a niti drže potrebitim mije­njati formulu izračuna mirovine kroz nužnu promjenu aktualne vrijednosti mirovine (AVM, koja je još 1999. godine izračunata s umanjenjem od 46 posto). AVM bi trebala biti povećana za 20 po­sto, a svima umirovljenima nakon 1.1.1999. godine treba biti vraće­no oteto za sve protekle godine od umirovljenja. Umjesto vraća­nja duga tzv. novim umirovlje­nicima, nova mirovinska reforma misli ponuditi dodatak do 27 posto budućim umirovljeni­cima, jer su tako zatra­žile banke, iako za to nema pravne osnove dok umirovljenič­ke udruge predlažu da se, umjesto pogodovanja bankama i njihovim obveznim mirovinskim fondovima i poklanjanja dodatka na mirovinu koji je zakonom s razlogom predviđen samo za one koji uplaćuju dopri­nos u prvi javni mirovinski stup, uvede mogućnost prijelaza u tre­nutku umirovljenja svim uplatite- ljima u prvi i drugi mirovinski stup i dobrovoljnog odabira povoljnije mirovine, ova Vlada čak misli po­većati ukupni mirovinski doprinos kako bi se u drugi mirovinski stup uplaćivalo više od trenutno 5 po­sto iščupanih iz prvog stupa još 2002. godine.

     Reforma ne čini ono što bi tre­bala i što su učinile zemlje s pa­metnijim i nezavisnijim vladama od naše, kako su to učinile Poljska, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, te Češka i Slovenija - pretvoriti obveznu mirovinsku štednju u dobrovoljnu. To bi se onda doista moglo nazvati - cjelovitom refor­mom.

     Ova Vlada ignorira i prijedloge za reformu obiteljskih mirovina na način da preživjeli partner ima pravo zadržati svoju mirovinu i dobiti (ovisno o socijalnim i pri- hodovnim kriterijima) određen postotak mirovine preminulog partnera. Tako jest u mnogim eu­ropskim zemljama, ali svakako to nije dovoljan argument za vlada- juće.

Manjak pameti, višak podaništva

     Planiraju i poticanje što dužeg ostajanja na tržištu rada, i to na dva načina. Prvi je svojevrsno "kažnja­vanje" onih koji se odluče na prije­vremeno umirovljenje pri čemu se umjesto važećih umanjenja ovisno o godinama navršenog staža plani­ra uvesti jedinstveni polazni faktor, npr. 20 ili 30 posto za sve, neovisno da li odlazite jednu ili pet godina ranije?! A umirovljeničke udruge traže upravo suprotno, da se navršavanjem dobi za umirovljenje ukine prijevremeni odbitak. U pri­jevremenu mirovinu ljudi ne odlaze zato jer žele, nego najčešće zato što poslodavci starije radnike tjeraju u mirovinu.

     Šokantno je i da planiraju ubr­zanje dobi za umirovljenje. Iako je zakonski s 1. siječnjem 2038. godi­ne podignuta na 67 godina života, a za prijevremenu starosnu mirovinu na navedeni dan iznosi 62 godine života, Ministarstvo rada i miro­vinskog sustava to hoće ubrzati. Istodobno gotovo sve nove članice EU-a nisu uvele takvo povećanje dobi za umirovljenje, osim npr. Polj­ske, koja ga je uvela s primjenom od 2042. godine, ali je s 1. siječnjem ove godine to ukinula i vratila na 65 godina.      Hrvatska nije ostvarila uv­jete za takvo povećanje i ubrzanje jer ima preneuređeno tržište rada i previsoku stopu nezaposlenosti mladih, ali i stopu radne aktivnosti starijih osoba.

     Na posljetku, na uporno traže­nje umirovljeničkih udruga sve do Ustavnog suda, Ministarstvo ipak misli razmotriti mogućnosti rada pojedinih skupina umirovljenika koji trenutno ne mogu uz rad kori­stiti i mirovinu, a uz zadržavanje di­jela ili cjelokupnog iznosa mirovine. I tu će biti bitke za pregovarač­kim stolom, jer je sada pravo na rad omogućeno samo starosnim i profesional­nim invalidima rada, i to do pola radnog vremena i uz zadržavanje pune mirovine. Umirovljenič­ke udruge traže da pravo na rad bude omogućeno baš svim umirovljenicima, kao što je omogućeno umirovljenim branite­ljima.

Jasna A. Petrović