UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

BLOKIRANI I PONIŽENI

Miriam Kervatin, predsjednica Udruge Blokirani

Dugovi bez srca

 

     Miram Kervatin, rođena Puljan­ka, javnosti je poznata kao predsjednica Udruge „Blokira­ni", osnovane radi promicanja, unapri­jeđena i ostvarivanja prava građana kojima je blokiran dohodak, mirovina, imovina ili bankovni računi i koji stoga žive u uvjetima krajnjeg siromaštva i socijalne nejednakosti. S obzirom na blokadu računa, ovrhu, a katkad i delo­žaciju, sve više njih završava i na cesti.

     Kako objašnjava, zagovara uređenu pravnu i socijalnu državu po kojima se pametnim i pristojnim ljudima sred­njeg sloja društva kojima se, zbog loših odluka nesposobnog vodstva na vlasti, pogoršao standard, ugasio obrt, pro­pala trgovina, ili su pak prisilno poslani u prijevremenu mirovinu ili su zbog propasti i lošeg vođenja svoje firme (Kamenskog, INA-e, brodogradilišne i tekstilne industrije...) izgubili posao pa su im se dramatično smanjila pri­manja, a već su bili zaduženi. Blokirani traže da ih se ne kažnjava, da ih se ne blokira doživotno i nabija na stup sra­ma i kamatari, kao danas u Hrvatskoj. Istodobno se „velikim poduzetnicima", koji su do jučer „nosili gaće na štapu", opraštaju milijarde duga kroz predstečajne nagodbe.

Kućanstva dužna više od privrede

     „Blokirani" nisu Miriamin prvi pro­jekt. Na svojoj koži osjetila je nehuma- nost i nepravedno postupanje te se iz toga razloga povezala s idejom ljud­skih prava.„Znam što je cijena mira, to­lerancije, slobode i poštovanja čovjeka prema čovjeku, što dovodi i do pošto­vanja države prema malom čovjeku i tu dolazimo do moje današnje borbe za prava blokiranih kućanstava Hrvat­ske, koji su 2010. bili dužni 6 milijardi kuna, do sada su prisilno kroz bloka­de i kamate platili već 32 milijarde, ali su danas i dalje dužni još 42 milijarde kuna.

     Hrvatska je zemlja koja je nenor­malnim zakonima uspjela dovesti ku­ćanstva do toga da su od 2014. godine u Hrvatskoj dva puta više dužna od cijele privrede! To nikad nijedna ze­mlja u svijetu prije nje nije napravila. Protiv toga se sada borim i kao članica radne skupine pri Ministarstvu pravo­suđa za izradu novih Ovršnih zakona",

zaključuje. Tamo je predložila da se u Nacrt Prijedloga Novog Ovršnog zako­na uvede zabrana provedbe ovrhe nad mjesečnim primanjima ovršenika koji su ispod iznosa bruto minimalne plaće za kalendarsku godinu, a to znači sada 3.276,00 kn, tvrdeći kako je u interesu dužnika da tražbinu ispuni uredno i na vrijeme. U Sloveniji je, primjerice, od ovrhe zaštićeno 76% bruto minimal­nog dohotka.

Muž se bacio s vijadukta

     Blokirani su ljudi iz susjedstva svih profila; 320.000 doživotno blokiranih kućanstava; a dug uvijek raste i raste". Ana Š. je trgovkinje s malom radnjom.    Otvorila ju je krajem 90-ih kad su vje­rovnici, banke i država obećavali bo­lju budućnost, prosperitet, investicije, poduzetništvo. „Na svakom koraku se smiješila reklama banke. A kamate i porezi među najvišima u svijetu. Ana je dobila otkaz u velikoj tvornici koja je otišla u stečaj i otvorila malu trgovač­ku radnju, na „ćošku" ulice svog malog gradića. Samozaposlila je sebe i svog supruga koji je ranije zatvorio obrtnič­ku radnju za izradu cipela za invalide po narudžbi tvornice s juga Hrvatske. Ana je 1996. digla kredit u banci, od 80 tisuća kuna. Vraćala je sve dok je uredno poslovala, čak 34 tisuće, dok nije krenula svjetska ekonomska kriza". Mali dućančići su propadali, Ana i muž su izdržali do krajnjih granica. U me­đuvremenu je otišla u invalidsku miro­vinu i postala udovica. Muž se bacio s vijadukta zbog dugova. Ana je danas dužna čak milijun i tristo tisuća, a dug i dalje raste. Bila je dužna 60.000 kn. Je li to normalno?!

     U Hrvatskoj je u nepunih sedam godina provedeno čak 8 milijuna ovr­ha na ukupan broj od 4,200.000 sta­novnika, s ogromnom zaradom za FINU i javne bilježnike. Miriam Kervatin u Anino ime i u ime svih blokiranih pita je li to cijena da Hrvatska dobije svoju bogatu elitu i celebritije, cijena koja je skupo koštala radnike, seljake, ribare, učitelje, liječnike, medicinske sestre, djecu i umirovljenike".

Povijest protiv savjesti

     Naša povijest ne smije teći protiv struje savjesti, dodaje Kervatin. „Ne smijemo gubiti nadu. Tražimo europ­ske pravne standarde, ljudske stan­darde ravnopravnosti pred zakonom i jamstvo socijalne države u vrijeme krize, iste kakvima EU štiti građane čla­nove, i u vrijeme krize i u vrijeme bo­ljitka. Ekonomija je takva, red uspjeha, red gubitka, a vlast je ta koja treba biti regulator i jamstvo uredne države.    Sve više ljudi shvaća, dodaje, da je buduća egzistencija života u Hrvatskoj, više nego ikad dosad, u rukama onih koji su voljni i sposobni ne misliti samo na sebe, već u svojem djelovanju, misliti na sve, bez iznimki.

     Kervatin se zalaže za ljude s osje­ćajem primjerenosti, ukusa, stida, sposobnosti sumnje, koji uvijek propit­kuju. Istovremeno, pita se da li je ovo država s kojom ona sama može biti zadovoljna, u kojoj većina ljudi ima do­voljno za pristojan život, u kojoj nema privilegiranih i neiskorištenih. Naža­lost, zaključuje, odgovor nije pozitivan no i dalje se nada boljoj budućnosti jer zna da postoje hrabri i samosvjesni lju­di koji u tom smjeru djeluju.

 

„DEBLOKIRANI BOŽIĆ"?

     Krajem studenog ove godine, Udruga Blokirani pokrenula je pe­ticiju pod nazivom „Deblokirani Božić", kojom za ovršene obitelji traži isplatu božićnice na zaštićeni račun te tvrtkama za utjerivanje dugova upućuje zamolbu da tije­kom blagdana ne zovu blokirane. Online-peticija za „deblokiranu božićnicu" prvog je dana prikupi­la gotovo 400 potpisa. U nepunih tjedan dana, peticiju je podržalo oko 5.000 Hrvata, njih 1.750 online uz 3.300 sindikalista na terenu. Pe­ticija je 4. prosinca poslana Pred­sjedniku Vlade RH, Predsjednici RH, Predsjedniku Sabora.