UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

EKONOMSKA KRIZA I SMRTNOST

Zašto stari sve više umiru

 Piše: Jasna A. Petrović

 

     Kakve su posljedice ekonomske krize i rasta siromaštva starijih osoba po zdravlje i mortalitet starijih osoba? U Hrvatskoj se time nitko ozbiljno ne bavi, a sve promjene u porastu smrtnosti starijih osoba od strane stručnjaka se pripisuju - klimatskim promjenama, hladnoći i gripi zimi i pojačanim vrućinama ljeti. No, je li to doista tako jednostavno?

     Najobičnije razumsko prosuđivanje vodi ka sudu kako s padom ekonomskog rasta dolazi do pogoršanja zdravstvenih uvjeta, a porastom ekonomskog bla­gostanja, do poboljšanja zdravstvenih uvjeta. Postoje brojna istraživanja koja su ekonomsku nestabilnost korelirala s po­rastom smrtnosti, poput Harvey Brenne- ra i C.J. Ruhma. Diljem svijeta, a u Europi osobito u Grčkoj, provedena su brojna istraživanja koja također ukazuju na usku posljedičnu vezu siromaštva i smrtnosti. Hrvatski demografi i specijalisti javnog zdravstva zaostali su u vremenu i kod nas se bitno povećanje mortaliteta, osobito starijih osoba, uopće ne istražuje.

Katastrofična 2015.!

     Kad je 2015. godine zabilježen porast broja umrlih osoba u odnosu na pret­hodnu godinu od čak 6,6%, jer je umrlo 54.205 osoba, najviše još od ratne 1991. godine, dr. Ivan Čipin s Katedre za demo­grafiju zagrebačkog Ekonomskog fakul­teta je izjavio kako analiza pokazuje je da je u prva tri mjeseca te godine došlo do znatnijeg povećanja broja umrlih zbog pojačane incidencije gripe, ali i u srpnju zbog toplinskog vala, koji su najviše po­većali rizik smrti populacije u 70-im i 80- im godinama života, posebno onih s kro­ničnim bolestima.

To što je riječ je o drugom najvećem broju umrlih u posljednjih 70 godina, otkada se vodi civilna evidencija vitalnih događaja nije uglednog demografa po­taklo na širenje mogućih uzročno-posljedičnih veza s ekonomskom krizom. Istina, upozorio je kako visok broj umrlih utječe i na očekivano trajanja života, koje je - prvi put od ratnih godina - tijekom 2015. palo za nekoliko mjeseci u odnosu na 2014. godinu.      Očekivano trajanje života govori o tome koliko bi - temeljem čimbenika mortaliteta - mogao trajati prosječan ži­votni vijek osoba rođenih te godine ako bi trendovi ostali isti. Ta je mjera pokazi­vala da će za dječake rođene 2014. godi­ne očekivani životni vijek biti 77,6 godina, a za djevojčice 80,5 godina. Tijekom 2015. očekivani životni vijek skratio se za četiri mjeseca za muškarce te mjesec dana za djevojčice.

„Crni siječanj"2017.

     Iako je 2016. zabilježen pad broja umrlih osoba u odnosu na katastrofičnu 2015. godinu, tj. na 51.542, ipak je i to vid­ljivo više od broja umrlih deset godina ra­nije (2006. - 50.378 umrlih), kad je Hrvat­ska imala barem pola milijuna stanovnika više. I taman kad se činilo da se situacija popravila, „crni siječanj" 2017. godine je šokirao znanstvenike, ali očito ne i politi­čare, jer o tome šute.

Samo u siječnju je umrla 6.441 osoba - više nego u ijednom mjesecu od 1990. dosad, čak 42 posto više nego lanjskoga siječnja i 35 posto više od prosječnog broja umrlih u siječnju tijekom prote­klih deset godina. Takvu iznimno visoku smrtnost stručnjaci, opet, prije svega pri­pisuju jakoj hladnoći prošle zime te pri­lično jakoj gripi.    Tako će se trend pada očekivanog trajanja života nastaviti i ove godine, a da nikoga posebno ne zaboli glava, niti o tome progovori na naslov­nim stranicama glasila.

Ipak, konačno se smrtnost u javnosti počela stidljivo povezivati s potrebom izrade nove strategije o javnoj skrbi za starije osobe, posebno u području zdrav­stvene i socijalne skrbi, i veću brigu dr­žave za demografiju starijih osoba. Da, konačno je progovorio demograf Čipin, upozoravajući kako je potrebno naglasiti važnost poduzimanja mjera glede javne skrbi za starije u ovo vrijeme kada je go­tovo sva pažnja usmjerena na natalitet, pa tako i Predsjednica Republike Hrvat­ske u svojim upozorenjima o izvanred­nom stanju u Hrvatskoj spominje svako­ga, samo ne i starije i njihovo pojačano umiranje zbog posljedica ekonomske krize koju su upravo oni ponijeli na svo­jim leđima.

Stari se ubijaju sve više

     I diljem Europe se po prvi put nakon 2002., otkad se to prati u EU, intenzivira­lo skraćivanje, a ne produljivanje, očeki­vanog životnog vijeka. Godina 2015. je i za EU bila zabrinjavajuća, jer s očekivanih 83.3 godina za žene, dob smanjena za četiri mjeseca. A trend se nastavlja. No, zanimljivo je uočiti kako je npr. za muš­karce najniža životna dob zabilježena u siromašnoj Litvi (69,2 godina), a najviša u bogatoj Švedskoj (80,4 godine). Ženama je, pak, najkraći život u najsiromašnijoj članici EU - Bugarskoj (78,2), a najviši u socijalno osjetljivoj Španjolskoj (85,8 go­dina). A kad se analizira očekivani životni vijek osoba u dobi od 65 godina, najveći pad je zabilježen u relativno siromašnom Cipru, a najmanji u bogatima Danskoj i Švedskoj. Najkraće će živjeti starije osobe od 65 godina u Bugarskoj (14 godina), a najdulje u Francuskoj (čak 19.4 godina). U Hrvatskoj, na žalost, tek za dvije godine premašujemo Bugarsku.

     Nesporno je kako zbog trenutačne socioekonomske situacije dolazi do ek­spanzije morbiditeta, ali i povećanog broja samoubojstva među osobama starijim od 65 godina. Već sada je jasan indikator to što je udjel te dobne skupi­ne u ukupnom stanovništvu 18,6 posto, dok je njihov udjel u ukupnom broju sa­moubojica čak 40,1 posto. Isti su trendo­vi kod kardiovaskularnih bolesti, za koje istraživanja potvrđuju da su češće među siromašnijim nego u bogatijim slojevi­ma stanovništva, dok ih maligne bolesti muče podjednako.

     Poručimo stoga Uredu Predsjedni­ce Republike i hrvatskoj Vladi kako su naši starci i starice najveće žrtve eko­nomske recesije, jer je svaki treći u zoni siromaštva i socijalne isključivosti, a više od 55 posto umirovljenika ima mirovine niže od prosječne - od samo 2.315 kuna! I tu ne trebaju neke velike statistike: stari umiru od pogoršanih uvjeta života, slabije kvalitete prehra­ne, nedostatnog grijanja, energetskog siromaštva, nedostupnosti lijekova... Stari izumiru.