UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PROTUVLADINA KAMPANJA BANKARSKE INDUSTRIJE

Rođenima '62 dopustite povrat u prvi mirovinski stup!

 

Treba li umirovljenicima drugog stupa država dati 27 posto dodatka na mirovine iz prvog stupa? Ne treba. Treba im ponuditi da imaju pravo (sa svojom ušteđevinom iz drugog stupa) prijeći u prvi stup - ako im je to povoljnije...

     Vlada RH u relativno kratkom vre­menu mora pronaći rješenje za "jedan od najdramatičnijih proble­ma s kojim će se suočiti svi budući umi­rovljenici rođeni 1962. godine i kasnije. Riječ je o tzv. dodatku 27 posto na dio mirovine koji umirovljenici primaju iz pr­vog mirovinskog stupa" - bankarski lobi živahno „stimulira" poznate ekonomske stručnjake i novinare da zastrašuju ro­đene nakon 1962. godine kako im vlast hoće smanjiti mirovine za 27 posto. Laž.

     Točno je da taj dodatak imaju svi umirovljenici koji su ostvarili mirovinu prema općim propisima još od 1999. godine, te da je od 2012. taj dodatak sa­stavni dio mirovine, ali samo onima koji su uplaćivali isključivo u prvi mirovinski stup i to puni iznos od 20 posto mirovin­skog doprinosa.

     Bankarski glasnogovornici kriče kako se „već događa da pojedini novi umirovljenici, rođeni 1962., zbog takvog stava Vlade RH počinju primati drama­tično niže mirovine nego tek nekoliko dana stariji ljudi, a problem bi mogao eksplodirati s valom umirovljenja radni­ka s malom štednjom u 2. stupu koji se očekuje 2019. godine".

     Vladu se optužuje kako „iz nepozna­tog razloga ima namjeru buduće fiskalne uštede realizirati na teret budućih umi­rovljenika tako što će im ili ukinuti do­datak 27 posto ili tako što će arbitrarno smanjivati taj dodatak od generacije do generacije ili od pojedinca do pojedinca".

 Kako ukinuti dodatak kojega nema

     Ali, kako se može nekome ukinu­ti dodatak, ako ga nikad nije ni dobio; ako je zakonski bilo precizirano da će ga dobiti isključivo umirovljenici „iz pr­vog stupa", a k tome, taj je dodatak od 4 do 27 posto uveden da bi tranzicijski premostio prijelaz s deset najpovoljnijih godina za odlazak u mirovinu na cijeli radni staž: Riječ je o strukturalnoj mjeri, koja je trebala smanjiti i razlike između tzv. starih i novih umirovljenika nastale i pogrešnim izračunom prve aktualne vri­jednosti mirovine.

Kad resorni ministar Pavić kaže da nema žurbe, već treba započeti "sni­manjem" generacija od 1962. godine, te eventualno kroz projekcije kreirati cjelovito rješenje, gotovo da bismo mu rado dali podršku. No, na žalost, čekanje nije rješenje. Točnije, riječ je zapravo o drugom mirovinskom stupu za koji tre­ba pronaći reformsko rješenje. Riječ je o promišljanju strategije izlaska iz ob­vezatnog drugog stupa u dobrovoljni, kako su to učinile Poljska, Mađarska, Slo­vačka, Češka, Slovenija, a za koji mjesec Rumunjska. Postojeći model obvezat­nog drugog mirovinskog stupa pokazao se problemom, a ne rješenjem problema opstanka mirovinskog sustava.

     Drugim riječima, kao što se već u dva navrata otvorilo vrata drugog miro­vinskog stupa za povratak u prvi, zašto se to opet ne bi učinilo i omogućilo da Slavko Mitrović iz Pule slobodno izabe­re hoće li svoju ušteđevinu iz drugog stupa prenijeti u prvi stup i imati miro­vinu od 4.950 kuna, koliko bi dobio da je plaćao doprinose samo u prvom stu­pu. Umjesto, toga kao štediša u drugom stupu dobit će mirovinu iz prvog stupa od 3.500 kuna, a drugi stup mu je dodi­jelio 400 kuna. I tako je naš Slavko zbog spretnih bankara „popušio" tisuću kuna mjesečno, kao što će i svi drugi koji su bili prinuđeni zbog godine rošenja pri­hvatiti štednju u prvom i drugom stupu.

     Pa, gospodo na vlasti, budite pošteni i umjesto da iz radničkog mirovinskog fonda oduzmete nezasluženih 27 posto i to date umirovljenicima drugog stupa, čime biste samo prikrili ogromne gubit­ke i casino igrice četiriju obveznih miro­vinskih fondova u stvarnom vlasništvu inozemnih banaka, vi lijepo pošteno i hitno, bez čekanja, omogućite i ge­neracijama 1962. i 1963. da prijeđu sa svojim novcem u prvi stup i tamo primaju pošteno zarađenu mirovinu. Nemojte ih uvjeravati da je kriva država, ministarstvo, vlada, već im dopustite da za iste novce odaberu ono što je bolje za njih. Nemojte preko njih sanirati svo­je gubitke zbog promašenih investicija.

I, na kraju, samo će se ponoviti ono što se već zna: da će oni koji štede i u drugom mirovinskom stupu imati i za trećinu niže mirovine. Potvrđuju to i dosadašnji „prijelazi", jer od 130.000 umirovljenika kojima je omogućeno da prijeđu u prvi stup, u drugom stupu je ostalo samo 150 umirovljenika. Zašto? Zato jer bi u protivnim imali mirovine bitno niže nego iz prvog stupa. Ostali su samo oni koji su imali tri do sedam puta veće plaće od prosječne. Pa dajte zau­stavite tu muku, i pretvorite obvezatni stup u dobrovoljni, a umirovljenicima drugog stupa omogućite da sami oda­beru, kako su učinile druge zemlje koje su uvele takav mirovinski stup.

Jasna A. Petrović